U čije ruke ide ‘dobra udavača’?

Očišćena od gubitaka, zbog čega se temeljni kapital sa 598 milijuna kuna smanjuje na 239,2 milijuna, Luka Rijeka, jedina koja je još u većinskom državnom vlasništvu, ide u privatizaciju. U postupku dokapitalizacije tržištu će se ponuditi 51% dionica – 7,5 milijuna novih dionica nominalne vrijednosti 40 kuna kako bi se od njihove prodaje namaklo 300 milijuna kuna za financiranje Škrljeva, pozadinskog lučkog terminala.

Pokrivanje gubitka

No ovaj model dokapitalizacije, kaže Roberto Zubčić, predsjednik Samostalnog sindikata zaposlenika Luke Rijeka, zasad nema podršku radnika.

– Veliki gubitak pokriva se na način da se država, koja sada ima 84%, odriče dijela svoga vlasništva, dodatno je srušena vrijednost dionica i u budućnosti država ne zadržava ni kontrolni paket, što za stratešku hrvatsku luku i prometni pravac nije dobro – ističe Zubčić.

Nove dionice zapravo su namijenjene kvalificiranim ulagateljima među kojima se traži novi većinski vlasnik. Postojeći dioničari vjerojatno ih neće kupovati, a ni radnici jer novca za kupnju odjednom, gotovinskom uplatom, nemaju.

Koncesija i nekretnine

Luka je pak “dobra udavača”, zbog koncesije i vrijednih nekretnina, kao i cijene dionica. No među kvalificiranim ulagateljima – a to su mirovinski i investicijski fondovi, osiguravateljska i investicijska društva, banke – radnici ne prepoznaju nijednog iz lučko-prometne branše, pa zaključuju da je lako moguća daljnja prodaja dionica i pitaju se u čijim će rukama završiti.

– Kupac dionica novac uplaćuje na račun Luke, znači sam sebi, a gdje je jamstvo da će ulaganje usmjeriti u Škrljevo, ne vidimo zaštitni mehanizam – ističe Zubčić.

Radnicima je najvažnije pitanje njihove socijalne sigurnosti, koja je, dok su u državnim rukama, a posla imaju, ipak zajamčena. Zašto se, pitaju, Rijeka ne privatizira kao Kopar, u kojem država zadržava kontrolni paket, a dio dionica nudi investitorima.