Malo je osoba koje mogu obnašati obje funkcije, a u krizi ih je bolje odvojiti

Iako mnogi vlasnici domaćih kompanija vole i kontrolirati situaciju u tvrtki, odnosno njome upravljati, ova je kriza pokazala da to nije lak zadatak. Stoga mnogi sada traže osobe koje će upravljati tvrtkom, neki su se na taj potez odavno odlučili, dok neki smatraju da jedino vlasnik može i najbolje odraditi menadžerski posao. Sudionici okruglog stola, vlasnici domaćih tvrtki, govore i o snalaženju u krizi, svom odnosu prema zaposlenicima i otkazima, ali istodobno ističu i vjeru u bolje razdoblje nakon krize.

– Ako je tvrtka manja, onda vlasnik može uspješno i menadžirati i biti poduzetnik, no kako tvrtka raste, izazovi na obje strane postaju veći i mislim da je potrebno prepoznati trenutak kada će se poduzetnik baviti poduzimanjem, razvojem, idejama te širiti optimizam i strategiju, a netko drugi vođenjem poslovanja i optimiranjem troškova, prihoda, ljudima... – smatra Davor Majetić, suvlasnik tvrtke Atento, koji je donedavno radio kao menadžer. Milan Horvat, iako vlasnik Fima grupacije, sam sebe više voli zvati menadžerom.

– Prije sam se smatrao poduzetnikom, ali sam prije dvije godine u tvrtki jasno iskomunicirao da između vlasnika i menadžera preferiram i odlučujem biti menadžer. Time sam sukob interesa i koliziju različitih funkcija raščistio sebi ali i svima ostalima i omogućio da se mogu fokusirati na svoje prioritete. Objašnjava da je kod poduzetnika puno jače izražen instinkt, a slabije znanje, koje je u krizi potrebnije jer ona smanjuje toleranciju odnosno loše rezultate, gubitke i krive procjene. Instinkt je važan da određuje smjer u kojem se dalje krećete. Srđan Mladinić, vlasnik i direktor tvrtke SMS, malo je drugačijeg razmišljanja i smatra da će upravo u krizi poduzetnici biti ustrajniji u borbi za opstanak nego menadžeri.

– Iako pritom ne mislim da nema sposobnih, vrijednih i lojalnih menadžera. Poduzetnika najčešće krase osobine vizionara, optimista, entuzijasta, sklonog izazovima i odricanju, a menadžera osobine organizatora, motivatora, dosljednog cilju... Međutim, postoje i iznimni primjeri kada ove osobine i druge kompetencije posjeduje jedna osoba koja je ideju realizirala do organizirane tvrtke sposobne za složene poslovne pothvate – tvrdi Mladinić.

Ljudi – ključ konkurentnosti
I Boris Šušković, vlasnik i predsjednik uprave Wulf Sporta, kaže da ako ideju gleda poduzetnički, od svog začetka do implementacije, ona može imati logičan slijed samo ako njen začetnik aktivno sudjeluje u njenoj provedbi, kako bi njezina bit i smisao ostali nepromijenjeni.

U ovome što mi radimo, prepuštanje poduzetničkih funkcija menadžerima ne funkcionira, odnosno ne daje na kraju dobar rezultat. Primjerice, u redizajniranju naših dućana bio sam inicijator koncepta, a kada sam se u trenutku odmaknuo od realizacije, shvatio sam da neke stvari nisu adekvatno odrađene. Ne zato što sam ja genijalac, nego smatram da začetnik ideje ima najbolju viziju kako je realizirati.

Davor Bruketa, suvlasnik tvrtke Bruketa i Žinić, kaže da su odmah pri preoblikovanju u ozbiljnu reklamnu agenciju potražili tim koji će upravljati tvrtkom: – Mi smo se vratili u operativu, core biznis koji najbolje znamo i brinemo se za širenje, a specijalističke funkcije prepustili smo drugima.

Damir Ljutić, suvlasnik arhitektonskog studija Dva plus, kaže da su u vrijeme uzleta građevinskog tržiša koji je tražio arhitektonsku podršku, a zbog čega je rastao i broj zaposlenih, u njihovoj tvrtki bili u fazi traženja profesionalnog menadžera. No, sada je sve pomaknuto u suprotnom smjeru, ali se pokušavaju ponašati više menadžerski pa ulažu u edukaciju i traženje načina kako upravljati organizacijskim procesima.

– Kriza će nas sve prisiliti da sredimo neke segmente poslovanja u kojima smo prije bili nepotrebno “rasipni”. Vjerujem da ćemo iz svega izaći kao bolja i efikasnija kompanija – tvrdi optimistično Bruketa. Majetić misli da je ovo vrijeme kada će se tvrtke više baviti sobom nego raspodjelom.

– Iako bi takva situacija – smatra – trebala biti uvijek, i za vrijeme krize i za vrijeme uspjeha. Kod nas se tvrtke malo bave HR-om, pa često supertalentirane i ne poznajete, a sada će možda biti prepoznati. S druge strane će biti zamjena ljudi i otpuštanja jer njihovo znanje nije više relevantno za vašu tvrtku. Treba voditi računa i o tome da će se iz krize izaći i treba se već danas pripremati za to vrijeme. Jer dobrog čovjeka naći u bilo kojoj industriji je težak problem. Ljudi su ključ konkurentnosti, pa ako ih zbog paranoje počnete otpuštati, imat ćete problem poslije s pronalaskom dobrog kadra, kada kriza prođe – kaže Majetić.

Horvat potvrđuje da je u krizi zadnja mjera otpuštanje ljudi. Ali u krizi se ne možete ponašati na isti način kao i u dobra vremena, organizacija je drugačija i treba uvidjeti koji vam i kakvi kadrovi trebaju, koje je lakše, a koje nije lako nadoknaditi. Ako ozbiljno upravljate u krizi, onda ne možete to ne raditi. Onaj tko paušalno kaže da u krizi neće otpuštati ljude daje lošu poruku, jer znači da se nije spreman suočiti s kvalitetom stvarnog shvaćanja situacije. Nitko razuman ne otpušta ljude samo zato da smanji trošak poslovanja.

Šušković kaže da zbog promjena na tržištu moraju zatvarati neprofitabilne prodavaonice, otvarati neke nove, ali se novi zaposlenici neće primati, nego će se relocirati. I Ljutić potvrđuje da je posao stao, a isto tako da prošle godine kada su tražili zaposlenike, na oglas su se javile dvije osobe, dok se ovaj mjesec na natječaj prijavilo 40-ak arhitekata, od toga i dio iz BiH, Srbije, Poljske, Islanda, Kanade te Švedske, što su, kaže, potencijalno dobre strane krize. Bruketa kaže da su i oni primili životopis iz Venezuele. Tvrdi i da će kriza pokazati kako dobre osobe u poslu neće bez njega ostati.

Analiza pri otpuštanju
Šušković iznosi problem educiranog kadra jer im se uslijed ekspanzije novih prodajnih mjesta dogodio nedostatak kvalitetnih i educiranih trgovaca te su zapošljavali ljude ispod prosjeka i s nedovoljno iskustva. – Ulagali smo u njihovo znanje i stjecanje novih vještina kroz kratke tečajeve, međutim nismo dovoljno bogati da bismo ih držali na klupi i čekali kada će se u potpunosti iskristalizirati njihov potencijal kao što to rade bogati nogometni klubovi – kaže Šušković.

– Zato je pri otpuštanju – tvrdi Majetić – potrebna veća analiza kako bi se znali potencijali osobe koja će za tri godine biti vrhunski radnik. To treba prepoznati i, još važnije, tim procesom upravljati. Primjerice, primjeri su naših nogometaša koji vani uspijevaju, a doma ne, što ukazuje na loše upravljanje talentima. Bruketa kaže da su ljudi u njihovoj tvrtki, zbog prirode posla, sigurno najvažniji resurs te je to zadnje čega će se odreći.

– Tržište je ratište, a svako ratište odnosi svoje žrtve. Odluke o gubitku suradnika su najteže odluke, ali ponekad ih morate donositi. Konačno, svaka kriza postavlja nova pravila i podiže ljestvicu koju moramo preskočiti, a svi je nikada neće moći preskočiti – tvrdi Mladinić i dodaje da u SMS-u donose dugoročnu strategiju razvoja. Ponašanje u krizi odredili smo u jesen i tražili odricanje od svih odjela osim od odjela razvoja. Trenutačno stanje na tržištu usmjerilo nas je i na potrošače ispodprosječnih primanja a nastavljamo raditi i na proizvodima za postkrizno razdoblje kako bismo bili spremni za trenutak oporavka tržišta i potrošnje. Šušković kaže da u njegovoj branši nije moguće napraviti plan poslovanja jer modno tržište je samo po sebi nepredvidljivo.

Naravno da postoji strateški određen cilj i smjer razvoja poslovanja koje se mora prilagoditi razini krize i potrošačkim navikama, što uvjetuje vrlo dobro poznavanje našeg tržišta i iskustvo u sofisticiranom marketiranju i lobiranju brendova. Za vrijeme recesije moramo racionalizirati i poslovati s drugačijim fokusom, a za nas kriza nije prepreka, nego izazov da budemo još bolji i efektivniji – tvrdi Šušković.

– Poduzetnici moraju biti pripremljeni brzo i efikasno reagirati, jer samo tako mogu biti uspješni. Stoga, kontinuirano treba raditi na upravljanju, planiranju, analizi – kaže Majetić, istaknuvši da to na žalost nije vrlina hrvatskih tvrtki, a na što ih ova kriza sada prisiljava. I to vidim kao dobar efekt krize jer vjerujem da će to mnogim poduzetnicima omogućiti da budu dobri u vrijeme krize i odlični kada iz krize izađu – spremniji i bolji. Horvat kaže da je kriza bila prilika da uvide kako neki poslovi u tvrtki, na kojima čak i zarađuju, nisu potrebni, a stvorena je prilika da se fokusiraju na ono u čemu su najbolji. Kriza je prilika da radiš ono što najbolje znaš i da se u tome dobro organiziraš – zaključuje.

Srđan Mladinić: Prema konkurenciji se odnosimo ili konstruktivno, ili nudeći suradnju, ili neutralno. Ima onih koji se ponašaju destruktivno, no možda će ih kriza natjerati da se bave sobom i svojim problemima.

Milan Horvat: Trudim se stvoriti okružje u kojem se sve može reći. To nije dovoljno samo učiniti, nego to treba stalno održavati. To je stalan rad.

Boris Šušković: U poslu koji radim, prepuštanje poduzetničkih funkcija menadžerima ne funkcionira. Odnosno, u konačnici ne daje dobar rezultat.

Davor Bruketa: Kriza će nas sve prisiliti da sredimo neke segmente poslovanja u kojima smo prije bili nepotrebno “rasipni”. Vjerujem da ćemo iz svega izaći kao bolja i efikasnija kompanija.

Davor Majetić: Poduzetnik stvara tvrtku i živi od uspjeha tvrtke, a menadžeri od plaće i bonusa. To otežava spajanje obje funkcije u jednoj osobi, pa što je tvrtka veća – potrebnije ih je odvojiti.

Damir Ljutić: Trenutačno, kada arhitekti imaju manje posla, pokušavamo se ponašati više menadžerski, pa ulažemo u edukaciju i traženje načina kako upravljati organizacijskim procesima.