Velimir Srića, Ekonomski fakultet Zagreb

Velimir Srića, profesor na Ekonomskom fakultetu, često gostujući profesor i na američkim sveučilištima, čest konzultant za pojedine kompanije, nedavno se odlučio kandidirati za gradonačelnika Zagreba. Vođen je željom za promjenom zalažući se za to da odluke ne donosi samo politika, nego i struka i znanje.

“Velik ego koji traži potvrde; Koristoljubiva pomama za foteljom; Igra trojanskog konja”, česti su loši komentari koji se ovih dana mogu čuti u vezi s njegovom kandidaturom, no od osoba koje Sriću poznaju mogu se čuti posve drugačija, pozitivnija tumačenja. A on svoj novi korak u karijeri opisuje povratkom u djetinjstvo.

– Bio sam dečko s Trešnjevke, sa 13 sam u Pionirskom gradu osvojio prvi šahovski turnir. U Klasičnoj gimnaziji osnovao sam rock band, haklao u grabi za NK Trešnjevku, diplomirao na Ekonomskom i magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu s Rektorovom nagradom za najboljeg studenta.

Kao Fulbrightov stipendist na Columbia University u New Yorku završio sam jedan od najboljih svjetskih MBA studija, ali sam odbio njihovu ponudu da tamo i ostanem, jer me Zagreb zvao natrag – kaže Srića koji je karijeru nakon završenog doktorata nastavio kao profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je i član Vlade, savjetnik Svjetske banke za Change Management itd., a u svojoj karijeri objavio je, sam ili u koautorstvu, četrdesetak knjiga.

Velik dio knjiga posvećen je menadžerstvu pa stoga i sam iznosi neka razmišljanja vezana za novo vrijeme i sposobnosti koje se trebaju promijeniti u liderstvu kompanija. Smatra da lideri danas moraju biti timski radnici, etični, te da se moraju prijateljski ponašati prema svojim podređenima. No isto tako tvrdi da naša kultura još nije spremna za takav obrat. A kao profesor tvrdi da su on i svi njegovi kolege koji rade sa studentima podjednako odgojitelji koliko i znanstvenici i stručnjaci.

– Prije svega mi djelujemo kao modeli koje će oni pokušati slijediti ako ih nadahnemo. No uvijek postoji opasnost da nas vide kao modele dosadnih, staromodnih i birokratskih figura koje pripadaju prošlosti. Zato duboko vjerujem da svaki predavač mora imati praktičnog iskustva i iz takve perspektive prenositi znanje drugima. Ja većinu predavanja posvećujem realnom svijetu oko nas, pitanjima i problemima koji iz toga proizlaze i dilemama koje se pred donositelje odluka i menadžere svakodnevno postavljaju. Zadatak nam je i

razvijati te osvještavati emotivnu i socijalnu inteligenciju naših studenata, budućih menadžera – zaključuje Srića.