Pametna kuna donosi zanimljiv razgovor o poduzetništvu s Mislavom Antom Omazićem, istaknutim stručnjakom i profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Profesor Omazić, koji svoje studente potiče na osmišljavanje i provedbu društveno korisnih projekata u sklopu predmeta na diplomskom studiju menadžmenta promjena, kao i na konstruktivno-kritički pogled na postojeću poslovnu praksu unutar kolegija „Društvena odgovornost poduzeća“ i među samim studentima slovi kao odličan predavač. Jedan pogled na dosadašnje projekte (suradnja s Toyotom, IBM-om, Svjetskom bankom, Ujedinjenim narodima, Novartisom, Microsoftom, IperCoopom itd.) i interese (govori dva strana jezika, zaljubljenik je u jazz i suvremenu umjetnost) pokazuje da je profesor Omazić vrlo zanimljiv sugovornik. No priča koja ga u mnogočemu izdvaja od mnoštva drugih stručnjaka na sveučilištima diljem Hrvatske upravo je ranije spomenuta priča o društvenom angažmanu i poticanju studenata na razmišljanje "izvan kutije".
Krenimo s definiranjem jednog od važnijih pojmova vezanih uz poduzetništvo danas – društveno odgovorno poslovanje. Kako biste ga definirali i koji su primjeri koje poznajete i koje biste izdvojili kao dobru referenciju za naše čitatelje?
Ono što objedinjuje termine poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje jest socijalno poduzetništvo, gdje poduzetnici koriste vlastite inventivne i inovativne potencijale kako bi riješili neke od najkritičnijih društvenih problema i ostvarili ekonomsku korist. Ovi pojedinci usmjeravaju sve svoje kompetencije kako bi pomogli nekima od najugroženijih društvenih skupina kroz vlastiti poslovni model koji može opstati na tržištu. Umjesto da rješavanje društvenih problema prepuste drugima oni proaktivno preuzimaju odgovornost i u tim problemima vide poslovne prilike. Oni rješavaju društvene probleme mijenjajući društveni sustav i tjerajući ga da prihvati novo i bolje kao trajno rješenje. Svaki socijalni poduzetnik kontinuirano prezentira ideje koje su jednostavne za korištenje, svima razumljive, utemeljene na sustavu vrednota i uključuju razne oblike strateških partnerstva s raznim dionicima koji se saživljuju s njihovim idejama. Oni su jednostavno nositelji nužnih društvenih promjena.
Vjerojatno je najpoznatiji i najeksponiraniji primjer onaj nobelovca i bankara iz Bangladeša Muhammada Yunusa koji je objasnio svoj model mikrofinanciranja Grameen kad je gostovao u Hrvatskoj. Međutim u zadnje vrijeme oko njegova modela spominju se razne kontroverzije. Meni je posebno interesantan bivši suvlasnik eBaya Jeff Skoll koji je pokrenuo producentsku kuću Participant Media s ciljem stvaranja društveno angažiranih filmova te koristi filmsku industriju ne bi li potaknuo širu javnost na promjene. Zanimljivo je da oni pored tema koje biraju djeluju i u virtualnom svijetu na web-stranici www.takepart.com.
Najrecentniji primjer njihova djelovanja jest dobitnik nagrade za 2012. jednog od najprestižnijih filmskih festivala Sundance pod naslovom "Usred ničega" (barem se nadam da će ga tako hrvatski distributeri prevesti), gdje se fokusiraju na poticanje obitelji da ostanu u kontaktu sa svojim voljenima dok ovi izdržavaju zatvorsku kaznu. Pored ovih zanimljivi primjeri bili bi i Ashoka koji ima za cilj upravo promociju socijalnog poduzetništva ili Kickstarter web-platforme koja putem crowdsourcing-modela financira kreativne projekte. Inspiracija se može pronaći i u Forbesovoj listi Impact 30 ili redovitoj publikaciji Schwabove fundacije za socijalno poduzetništvo. U Hrvatskoj također ima primjera dobre prakse ovog modela, istina puno manjeg obujma poput Uriha, ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba ili meni posebno simpatičnog primjera pekara Azgana Qenaja koji je de facto primjer filantropskog djelovanja osviještenog poduzetnika. Iskreno se nadam da priča o tome da su ga kaznili sa 30.000 kn nije istinita.
Jedno od bitnih pitanja za svakog poduzetnika jest organizacija. Kakva su vaša iskustva s našim poduzetnicima, koje su stvari u kojima se možda najviše griješi, odnosno koje dolaze kao danak neiskustvu?
Mislim da je za svakog uspješnog poduzetnika najkritičniji rast, odnosno trenutak kada ga njegov model jednostavno preraste i prestane biti poduzetnički, a postane poslovni model koji zahtjeva profesionalni menadžment s jasnom vizijom. Mnogi poduzetnici vole imati stvari pod kontrolom iako je to varljiva stvar jer u suvremenoj ekonomiji svaki sustav teži ka kaosu te su stoga znanja iz poslovne ekonomije nužna. Pored ovog postoji cijeli niz problema na koji poduzetnici mogu naići od izbora krivog investitora do neprepoznavanja ključnih trendova iz svoje djelatnosti na vrijeme. U svakom slučaju ovdje bih volio naglasiti da poduzetnici nisu ljudi koji su skloni riziku, već su to najkorisniji pojedinci suvremenog društva koji jednostavno vjeruju u svoje ideje, čak i kada im svi drugi prestanu vjerovati.
Jedna od vaših aktivnosti tiče se i suradnje sa Svjetskim ekonomskim forumom i projektom "Global shapers" – što nam možete reći o tome, zašto je to značajno i kako to funkcionira?
Ideja je nastala iz dva ključna razloga, više od 50 posto svjetske populacije ljudi su mlađi od 27 godina koji često nemaju nikakvu mogućnost utjecati na svijet u kojem žive. S druge strane recentna kriza je pokazala, između ostalog, da institucije 20. stoljeća ne mogu rješavati probleme 21. stoljeća. Jednostavno su prespore u reakciji sa stalnom tendencijom k zadržavanju statusa quo. U tom smislu i u organizacijskoj znanosti sve dominantnije mjesto uzimaju mreže koje zamjenjuju hijerarhije, dominantne strukture 20. stoljeća. To su i prepoznali čelni ljudi Svjetskog ekonomskog foruma te kreirali zajednicu Global Shapers koja u ovom trenutku predstavlja mrežu 170 fokalnih točaka, odnosno gradova s preko 1.600 mladih ljudi.
Ti mladi ljudi su iznimni u svom potencijalu, svojim postignućima i oni žele promijeniti svoje lokalne zajednice nabolje. Dolaze iz svih područja profesionalnog djelovanja od umjetnosti do poslovnog svijeta. Ja sam zamoljen da u Zagrebu organiziram jednu takvu mrežu mladih izvrsnih ljudi koji će raditi na konkretnim projektima s konkretnim ciljevima. Vjerujem da ćete uskoro čuti za nas i za zanimljive projekte. Vjerujem da će se i iz Zagreba mreža širiti i na ostale veće gradove u regiji.
Često se kaže kako je najbolje ulaganje – ulaganje u obrazovanje, odnosno u znanje. Kao stručnjak koji je veći dio svoje karijere posvetio upravo obrazovanju i radu u praksi – na što bi poduzetnici trebali gledati, u koje segmente svojeg obrazovanja se danas treba ulagati?
Mislim da je investicija u znanje jedina investicija sa značajnim multiplikatorom. Često studentima govorim kako u poslovnoj ekonomiji nema puno teorijskog znanja jer su se gotovo svi modeli o kojima razgovaramo dogodili u realnom svijetu. Onaj koji najbrže savlada te modele i kroz taj proces stekne sigurnost u njihovu primjenu u realnim situacijama bit će onaj koji će imati komparativnu prednost. Znanje po definiciji nije znanje ako ne stvara vrijednost. Nadalje, investicija u znanje kroz formalni obrazovni proces stavlja vas u poziciju da se možete umrežiti sa sebi sličnim ljudima i misli da je to njena ključna korist.
Takva mreža ljudi ne samo da kasnije može pomoći vama kao pojedincu nego i vašem poslovnom modelu. Ne jednom sam čuo da su studenti međusobno stvarali uspješne poslovne transakcije jer danas je povjerenje nešto najvrednije u poslovnom svijetu. Reputacijski kapital će imati sve snažniji utjecaj na poslovne modele jer živimo u hiperpovezanom svijetu gdje informacija putuje jako brzo.
Kada govorimo o kompetencijama poduzetnika onda je to specifičan splet znanja i vještina te sustava vrednota i karakternih osobina koji je neponovljiv i bilo bi pretenciozno "en général" govoriti o tome. Mislim da svatko od nas, ako želi biti realan pred ogledalom i saslušati dobronamjerne sastave ljudi koji nas okružuju, zna na čemu treba raditi. U tom smislu svaki pomak u smislu kvalitetnog obrazovnog procesa, bez obzira na vrijeme njegova trajanja, jest pomak koji ne samo da će direktno koristiti trenutnom poslovnom modelu, već i poduzetniku kao pojedincu. Jednako tako je važno da se da žeđ za znanjem nikada ne ugasi.
Za kraj jedno malo duže pitanje: govoreći o poduzetništvu i njegovoj važnosti za svako društvo, što mislite o natječaju „Pametnom idejom do uspjeha“? Što biste htjeli vidjeti u njemu i na kraju što poručiti ljudima koji razmišljaju o ulaženju u poduzetništvo?
Ako želite brzo ali održivo rasti, u sporo rastućoj ekonomiji, onda vam je potreban inovativan mentalni sklop kako biste oslobodili vlastiti kreativni potencijal i sigurnost u realizaciji ideja. Ovaj model je izuzetan ne samo u svojem promocijskom potencijalu već i u edukacijskom. Jednako tako odlična je i činjenica kako postoji nekoliko paralelnih inicijativa za koje mislim da su kompatibilne u smislu ekspertize s kojom raspolažu i zanimljive za sve zainteresirane za poduzetništvo. Osobno sam uključen u jednu sa studentskom udrugom eSTUDENT, a konkretno radi se o natjecanju u pisanju poslovnih planova koje traje više od 5 godina i dosad je polučilo iznimne rezultate.
Sličan poduzetnički proces vidim i u projektu "Pametnom idejom do uspjeha" koji se iz godine u godinu razvija i nudi nešto novo i bolje. Mišljenja sam da već sam ocjenjivački odbor koji čini šest stručnjaka ulijeva povjerenje u sam projekt. Jednako tako model koji je evolutivan nudi mogućnost svima pa čak i onima koji imaju tek ideju da rade na njoj i jednog dana je možda pretvore u nešto što će stvarati društvenu vrijednost. Iznimno je važna i misija projekta koja govori o poticanju poduzetničke kulture.
Mislim da se o tome premalo govori u hrvatskim medijima i premalo je dobrih primjera. Osobno, a kao znanstvenik sam se i u konkretnim situacijama osvjedočio, kako su hrvatski poduzetnici iznimno sposobni i uspješni te mislim kako bi njihove uspješne priče trebale dobiti više prostora u medijima. Zbog svega ovoga mislim kako je ovo jedan izuzetno vrijedan društveni projekt i ima moju apsolutnu podršku.
E***š i milion ideja,ako to nemaš kome prodati. Od ideja se ne živi