Boje se HDZ-a - zar već?

Kad bi Kukuriku koalicija sada biračima trebala pokazati što je učinila da bi opet dobila njihove glasove, što bi se vidjelo? Uglavnom – ništa. Kad bi se pak HDZ odlučio biračima pokazati što se sve loše dogodilo otkad su ljevičari na vlasti, bila bi to raskošna izložba nevolja koje su u posljednjih sedam-osam mjeseci pogodile stanovništvo. Treba priznati da ljevičarski mediji i komentatori ne štede vlast, ali im ni na kraj pameti nije da bi je imao tko smijeniti i zamijeniti. Za mnoge, HDZ ne valja ništa, nikad ništa nije ni valjao niti će ikad valjati.

Pa ipak, ima ozbiljnijih novinara koji ne isključuju HDZ za sva vremena nego mu nabrajaju nedostatke. A glavni je - dosad novo vodstvo stranke nije smislilo, sročilo i objavilo gospodarski program kojim bi HDZ nametnulo kao ozbiljnoga protivnika vlasti. Nešto pamtimo pa se sjećamo da u dugim oporbenim godinama SDP nikad nije objavio neki program, da je, dapače, uklanjao stručnjake koji bi ga mogli napraviti (Ljubo Jurčić itd.), da je sve što je znao bilo suprotstavljanje svakoj odluci Ive Sanadera i Jadranke Kosor, da je nekakav Plan 21 objavio uoči proteklih izbora, ali ništa od toga plana nije ostvario. SDP pod Milanovićevim vodstvom isticao se samo jednom osobinom - željom i voljom za vlašću.

Drugi je prigovor HDZ-u da se bavi samim sobom, da je novo vodstvo usredotočeno na čistke u stranci, da uklanja stručne i sposobne kadrove. Zaboravlja se pri tome da je najtemeljitiju čistku u stranci otkad je demokracije u Hrvatskoj napravio Zoran Milanović. Uklonio je Davorka Vidovića, Željku Antunović, cijelu Bandićevu skupinu, odrekao se možda ponajboljega ekonomskoga stručnjaka u zemlji Ljube Jurčića i zacijelo najobrazovanijeg esdepeovca, enciklopedista Antuna Vujića, a da je alergičan upravo na stručne i sposobne pokazao je i kao predsjednik Vlade ekspresno iz Komadinina ministarstva izbacivši jednoga od najsposobnijih hrvatskih gospodarstvenika Vladimira Ferdeljija. Karamarku se zatim spočitava sprega s Crkvom.

Sve do prije nekoliko dana, kako bi se naglasile razlike među biskupima i što više kompromitirao predsjednik HDZ-a, govorilo se i pisalo o njegovoj slizanosti s “dijelom crkvene hijerarhije”, dakako, onim mračnim i najmračnijim, a onda je za ljevičare došao šok. U propovijedi u Mariji Bistrici ne samo da je kardinal Bozanić izrijekom podupro sve biskupe nego je od svih bio “ekstremniji”. Milanovićeva vlast optužena je da ruši nacionalne, moralne, obrazovne, odgojne i gospodarske temelje Hrvatske sluganski je predajući u ruke strancima pod izlikom da Hrvati svojom zemljom ionako ne znaju upravljati. Koja slatka pobjeda Karamarka! On nikad nije tako žestoko govorio o sadašnjoj vlasti, a Bozanić “ni u ludilu” nije spadao među biskupe s kojima je predsjednik HDZ-a poistovjećivan da bi se kompromitiralo i njega i crkvenu hijerarhiju. Ali ne iznenađuje “ekstremizam” Bozanićevih riječi, nego je dobrodošla njihova točnost koja je i okrepljujuća i gorka za općinstvo. A to znači da je Kukuriku koalicija izgubila svaku prednost pred oporbom. Činjenica da su posljednjih dana i tjedana pojačani napadi na HDZ pokazuje da to osjećaju i medijski privrženici Kukuriku koalicije koje počinje obuzimati strah od mrskog takmaca kojemu naklonost birača polako ali sigurno raste.

Očito im pri tome smeta i odmjerenost HDZ-a, logično i vješto komentiranje poteza vlasti i izostanak radikalizma koji hrani njihove egzekutorske apetite prema toj stranci. Strah od HDZ-a pojavio se puno prije nego što su to mnogi očekivali, jer, Kukuriku koalicija učinila je mnogo manje nego što su se nadali. Govori se kako je još rano suditi o njezinu uspjehu ili neuspjehu, ali jednako je rano suditi o “slaboj oporbi” i “slabom HDZ-u”. Po svim pokazateljima, HDZ ima mnogo više šansi da ojača nego što kukurikavci imaju šanse da prestanu biti nesposobni. SDP više ne može živjeti od onoga čime je dobio izbore a HDZ se sve više može oslobađati onoga zbog čega ih je izgubio.