Brisanje prašine

Baš kakav je i u svojoj emisiji "Lov na antikvitete" otvoren, duhovit i brbljav, Jura Gašparac je i onda kad je svjetlo kamere ugašeno. Antikviteti ga oduševljavaju još od djetinjstva kad je kao šestogodišnji klinac s prijateljima mijenjao šarene pikule za stare srebrne novčiće.

Ne zaboravite da su Europljani od Indijanaca za nekoliko šarenih ogrlica kupili Manhattan. Nadam se da se Hrvatska neće rasprodati za nekoliko šarenih pikula. A dao Bog da djeca mojih prijatelja opet mijenjaju pikule za stare srebrne austrougarske krune napola u šali napola u zbilji razgovor započinje Gašparac. Objašnjava da se čovjek rađa s ljubavlju prema nečem. Kad je riječ o antikvitetima navodi primjer Ante Topića Mimare koji je bez formalnoga obrazovanja znao prepoznati ljepotu starine.

Formalno nisam studirao ništa što bi mi pomoglo pri antikvarstvu. Međutim, oduvijek me zanimala povijest umjetnosti i komparativna književnost. A kad to dvoje povežete pronalazite prekrasne priče koje govore o nastanku starina rekao je Jura. Ozbiljno se antikvarstvom počeo baviti zato što, tvrdi, voli Hrvatsku i smatra da je naša zemlja prepuna predivnih predmeta s kojih treba samo obrisati prašinu eda bi zablistali u svoj svojoj ljepoti i progovorili o našem identitetu.

Zagreb i Hrvatska općenito privlače sve više turista. Te ljude ne zanima jeftina kozmetika u središtu grada. Žele doznati nešto o povijesti mjesta u koje su došli, eventualno kupiti nešto što će ih podsjećati na identitet zemlje koju su posjetili. A danas mali galeristi i antikvari teško preživljavaju u odnosu na bogate svjetske tvrtke koje hrpu novca troše na marketing i prezentaciju svojih proizvoda. Svojom emisijom ne želim samo obrisati prašinu s neke starine već želim ukazati i na neke zaboravljene zanate i obrte, ali i potaknuti hrvatske dizajnere u onome što rade tvrdi Gašparac. Tijekom razgovora podsjetit će kako su današnje starine nekadašnji originalan hrvatski dizajn. Tako je u emisiji o čašama mnogima otkrio da je u Zvečevu, kojega danas većina zna samo po tvornici keksa i slatkiše, nekad bila tvornica čaša.

Isto tako, za pedesetak ili stotinjak godina današnji dizajn postat će antikvitet. Kad ga se upita što bi proglasio najmlađim antikvitetom s ponosom će odgovoriti da je to košulja od lana istkana prije stotinu godina koju je danas dizajnirala za njega njegova prijateljica kreatorica Ivana Popović. No od antikviteta valja razlikovati običnu starudiju, proizvode koji su nekad (baš kao i danas) bili samo replike nekog originalnog dizajna. Premda je godinam baveći se antikvitetima sam postao vrstan znalac, pomoć u razlikovanju antikviteta od starudije, onda kad sam nije posve siguran u nešto, Juri Gašparcu nesebično nude kako muzejski radnici tako i antikvari. Već godinama je i s jednima i s drugima u stalnom kontaktu. Usto, jedni i drugi danas mu pomažu ispričati i zanimljivu televizijsku priču.

Nemojte me pogrešno razumjeti i misliti da se uspoređujem s gospođom Agathom Christie. Ali, ona koja također nije završila fakultet pisala je sjajne krimiće. Bila je majstorica u gradnji priče. Ako imam uzore, onda mi je ona uzor u načinu pričanja priče priznaje Gašparac dodajući da i svaki predmet ima svoju priču. Jedna secesijska vaza priča svoju priču. Treba je "samo" znati prenijeti gledateljima. Baš u tom prenošenju pomažu mu gosti u emisiji. Kriterij prema kojima ih bira vrlo je jednostavan:

Moraju biti dragi i normalni ljudi iz naše sredine. Dosad se, zbilja, ne mogu požaliti na svoje goste. Događa se da ih molimo da nam budu gosti dan ili dva uoči snimanja. Dosad nam još nitko nije otkazao kao svaki dobar domaćin hvali Jura svoje goste. Iako antikvitete mnogi danas smatraju skupima, Jura Gašparac razbija te predrasude, štoviše svojom emisijom želi podučiti gledatelje da je ulaganje u starine uvijek isplativo.

Uvijek bih preporučio mladom paru da ulože u nešto. Ako kupe, primjerice, staru stolicu, ulože u njezino restauriranje, znalac tapetar im napravi "tapecirung" koji će potrajati sljedećih tridesetak godina, ne samo da će oni u njoj uživati i da će ih podsjećati na početak zajedničkoga života, nego ako im dosadi uvijek je mogu dobro prodati. Ako ništa drugo, ako i ne zarade na tom stolcu, uvijek će za njega dobiti barem onaj novac koji su uložili. A dok je taj jedan jedini predmet s njima uljepšali su svoj dom predmetom koji zasigurno ima svoju zanimljivu priču rekao je Gašparac. Iako je format emisije koji radi, zapravo BBC-jev, vlastiti uloženi trud pokazuje mu da nije jednostavno "prepisati" nečiju emisiju. Nekad sam mogao priuštiti spavanje do podneva. Otkako radim ovu emisiju od jutra sam u "pogonu". Opuštam se tek predvečer u svom starom stolcu, a za toplijega vremena u vrtu svoje kuće u Soblincu, uz čašu dobroga vina otkriva intimne detalje priznajući da bi volio kad bi ljubav prema starinama uspio prenijeti i na svoje potomke bude li ih jednom imao.

Kako bi zaokružio priču koja je počela u njegovom djetinjstvu, Jura Gašparac planira jednom napraviti priču o starim austrougarskim krunama. A dotad, obećaje gledateljima, ispričat će im još mnogo gotovo zaboravljenih priča o upotrebnim predmetima, poučiti ih kako sačuvati starinu koju su naslijedili i kako razlikovati starudiju od antikviteta. Antikviteti nemaju cijenu, smatra Gašparac. Nekome starinsko ogledalo vrijedi desetke tisuća kuna, nekome ništa. Ključno je biti u pravom trenutku na pravome mjestu i pronaći baš onaj starinski komad koji će nama nešto značiti.

Također, Jura Gašparac planira i obnoviti svoju emisiju. Neće samo pričati priče o "svojim" starinama nego će ih "loviti" u kućama gledatelja koji će imati mogućnost pozvati njegovu ekipu u svoj dom i pokazati mu obiteljske starine. A Jura Gašparac sa svima njima s jednakim entuzijazmom i veseljem ispričat će neku zanimljivu priču.

Jura Gašparac savjetuje što bismo, želimo li da netko ima za deset, dvadeset godina antikvitet, svakako morali kupiti ili sačuvati.
INKEROVO POSUĐE Hrvatski su slikari oslikavali posuđe za zaprešićki Inker. Nađete li takav komad posuđa obavezno ga kupite i sačuvajte.
ROSENTHAL Prije dvadesetak godina slikar Ivan Rabuzin oslikavao je posuđe za Rosenthal. To je već danas antikvitet.
KOBALI ŠEŠIR Imate li šešir od Kobalice s njezinim potpisom za dvadesetak ćete godina imati pravi antikvitet, a budete li ga dobro čuvali bit će upotrebljiv i za više od stotinjak godina.
CROATA Kravate Croata bit će za desetljeće, dva, tri antikvitet.
PENKALE Kemijske olovke penkale za koje je Toz upravo ovih dana raspisao natječaj bit će također pravi antikvitet.
OSTALO U hrvatske antikvitete ubrajat će se i lusteri i lampe sestara Vikić kao i dizajnerska odjeća Ivane Popović, Loredane Bahorić ili Keti Balogh. Ne treba, vjerujem, posebno ni napominjati da će u antikvitete spadati i odjeća koju kreira hrvatska kreatorica Ivana Okmažić za franckusku kuću Celine.