Čemu zakoni ako se ne poštuju

U svijetu proslavljeni hrvatski fizičar dr. Davor Pavuna još je prije devet godina baš u Večernjaku najavio da će Hrvatska postati zemlja konobara i sobarica. Tome bismo još mogli dodati da je naša država zemlja trgovaca i ugostitelja jer se sad kao nacionalni problem broj jedan nametnuo njihov opstanak. Ne spominju oni toliko krizu koliko im je kriva država zbog zakona koje je donijela, kako Zakona o trgovini tako i zakona koji je zabranio pušenje u lokalima.

Hrvatska i nije mogla ne biti zemlja trgovaca i ugostitelja kad se još od naznaka raspada bivše Jugoslavije krenulo u taj biznis, a posebice početkom 90-ih, pa sve do danas. To je bio najčešće biznis za naglo bogaćenje, kako na varanju kupaca i gostiju, tako i na varanju države, a na kraju i na sve većem uvozu koji je rušio domaću proizvodnju.

U zapadnome svijetu normalno je da prođu godine, pa i desetljeća, kako bi netko konačno bio zadovoljan svojim biznisom i od njega počeo bolje prosperirati. Kod nas je pak postalo “normalno”, svaka čast izuzecima, da gazda već nakon godinu-dvije kupi nabrijani BMW ili neki drugi još luđi auto. Kako i ne bi uspio kad državu vara na porezima, svoje ljude prijavljuje na minimalac i beskonačno izrabljuje, u trgovini drži enormnu maržu koje se ne želi samo tako riješiti, nabavlja jeftiniju robu iz uvoza, šverca... A tek ugostitelji? Pa svaka ptica na grani zna kako se varaju gosti.

Zna se kako se vara na kavama, kako se gostu skuha splačina od kave, kako se u prazne boce od vode ulijeva voda iz slavina i onda prodaje kao nova boca, kako se pod svježe skuhanu podvaljuje stara ugrijana hrana, a da ne govorimo o cijenama u restoranima koje su najčešće toliko bezobrazno visoke, posebice pića, da čovjeku na kraju jelo često prisjedne. Velik broj trgovaca i ugostitelja tako se na kraju fino obogatio na račun svih nas i njihovih radnika, ali i na račun prevarene države.

Nije ni država bezgrešna! I ona je svih ovih godina to gledala kroz prste na vlastitu štetu. No došlo je vrijeme da se neke stvari poprave i promijene. Zakon o trgovini koji je ograničio nedjeljno trgovanje nije doveo do propasti trgovaca, kako su oni sve nas plašili.

Plašili su nas zato što im je u pitanju bio njihov prihod, ali svojih se enormnih marži, naravno, ne bi odrekli. Stradao je samo radnik preko čijih su glava ucjenjivali državu. Ista je stvar sad s ugostiteljima koji se bune da im propada posao. I usto još naglašavaju da u lokale i restorane ne ulaze nepušači.

To je najobičnija diskriminacija! Jadan je onaj ugostitelj koji ne zna pronaći pravi način kako privući gosta. Ne, kriva je država i njezini zakoni. Istina je da su ugostitelji već nekoliko godina znali ili su mogli naslućivati kako će doći do zabrane pušenja. Isto tako su imali i pola godine prilagodbe nakon donošenja zakona. I rijetko koji se na vrijeme pripremio. Najveći dio njih računao je da zakona ipak neće biti, pa da oni mogu i dalje po starome. Jer zašto bi ulagali i tako sebi smanjili zaradu?

I dolazimo do problema svih problema – poštovanje zakona! Jedan od čitatelja na internetu, koji je komentirao zahtjeve ugostitelja, točno je naveo: “Koliko podstanara znate da ih najmodavac prijavljuje i plaća porez na stvarni najam? Koliko vozača znate koji poštuju zakon, ne voze brže nego što je dopušteno, ne piju kad voze?

Ne ugrožavaju sigurnost drugih na cesti? Zakon o kladionicama koje ne smiju biti bliže od 500 metara od škole? Točenje alkohola mlađima od 18? Zakon o sanitarnim uvjetima u školama (gdje nema ni sapuna ni papira)? Zakon o radu? U kojoj se privatnoj firmi poštuje?”

Zaista, čemu zakoni ako ih se ne poštuje? Posebice oni koji štite prava i zdravlje ljudi. Onda nam ne treba ni država. Živjela po tko zna koji put – anarhija!