Ove i sljedeće nedjelje Komisija Iustitia et Pax pozvala je vjernike na podršku i potpisivanje “Deklaracije o zaštiti početka ljudskog života i prava djeteta”. Pridružuju se i još neki biskupi, a sve na tragu izjave Stalnog vijeća HBK da je prijedlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji neprihvatljiv (čak i u suprotnosti s Ustavom), odnosno odlično odrađene pripreme “katoličke gerile” koja je mobilizirala i uspjela probuditi golemi krug ne samo katoličke javnosti, nego i šire. Nitko o tom pitanju nije ravnodušan, osim saborskih zastupnika, čije je savjesti najbolje ocrtao glavni urednik Glasa Koncila, prozvavši ih zbog okretanja leđa crkvenom učenju o početku života, a sve zbog stranačke stege i poslušnosti.
No, ovo nije prvi put da naši saborski zastupnici zatomljuju svoju kršćansku svijest i savjest u korist stranačkih interesa. Činilo se to gotovo redovito u svim sazivima Sabora, jer hrvatski politički sustav funkcionira isključivo na podobnosti i poslušnosti stranačkim moćnicima i partijskim mehanizmima, koji iz stroja izbacuju svakoga tko se usudi drukčije misliti. Nije riječ pritom o tome da Crkva želi sekularnom društvu nametnuti svoj religijski svjetonazor. Naprotiv, u svijesti svakog pojedinca vjernika moraju u svakome trenutku biti jasni i razvidni glavni postulati moralnog učenja njegove vjerske zajednice, koji su, u većini slučajeva, tj. stopostotno kod velikih monoteističkih religija, neupitni moralni stupovi, na kojima da počivaju moderna društva nikada ne bi obilovala nasiljem, pljačkom, ubojstvima, krađama... I to se odnosi na sve vjerske zajednice, ne samo na Katoličku crkvu, koja je dominantna u Hrvatskoj, ali očito još uvijek nedovoljno snažna da u glavama političara bude ona dimenziju savjesti, koja ne bi bila isključivo moneta za političko potkusurivanje.
Ipak, nije sve za baciti. Čak i da propadne inicijativa Katoličke crkve za rušenjem novog Zakona o MPO, postignuto je mnogo. Baš kao što je mnogo postignuto inicijativom za neradnu nedjelju, premda danas nedjeljom radi sve oko nas. Međutim, Crkva je u svijesti cijeloga društva uspjela usaditi činjenicu da je rad nedjeljom suprotan ljudskim potrebama, odnosno, da robuje isključivo potrebama kapitala i konzumerizma. Ako baš hoćete, da je čak tjerati nekoga da radi nedjeljom – grijeh.
Isto vrijedi i za pitanje o počecima ljudskog života. Crkva je uspjela u javnosti posvijestiti činjenicu da ljudski život nije bezvrijedna statistička činjenica i da je od početka vrijedan pažnje, borbe i ljubavi. I to ne zato što su ta pravila proglasili neki političari ili izglasali neki saborski zastupnici, nego zato što su ona usađena u temelje ključnog moralnog nauka. Crkva je tako, bez obzira na ishod i deklaracija i saborskih procedura i glasovanja, unaprijed izašla kao pobjednik, jer danas svatko u Hrvatskoj zna kad počinje život, svatko se “sjeća” da je i on bio embrij i da politika može upravljati ljudskim sudbinama, ali nema mandat upravljanja gospodarenja ljudskim životima. Što je jednostavna spoznaja koja bi i mnoge zastupnike mogla u budućnosti učiniti boljim ljudima.
definitivno nije stvar ni u oplodnji umijetnoj ni o satu vijeronauka zadnji ili prvi stvar je u provokaciji crkvenih vlasti i vijeronauk i embriji tiču se crkvenog nauka o tome se radi i ništa više ni manje treba te crvene spustiti na mijeru i ne zaboraviti već pamtiti ko i oni --