Demokracija na hrvatski

U Hrvatskoj bi trebalo tiskati priručnik o tome što znači demokracija, koje su joj norme, stil djelovanja, prednosti ili nedostaci za narod. Demokracija ne znači da možemo, kako neki misle, raditi što hoćemo, niti  govoriti, a da bolje ne promislimo, sve što nam padne na pamet. Demokracija je prije svega odgovornost prema  drugima i sebi te poštovanje svih razlika, pa tako i političkih.

U toj bi knjižici trebalo stajati da u demokraciji politički suparnici čestitaju jedni drugima na uspjehu jer u Americi, koja sebe ponosno naziva začetnicom demokracije, svakodnevno vidimo takvu praksu. Kad je Al Gore 2000. nakon višetjedna ponovljena prebrojavanja glasova na predsjedničkim izborima izgubio od Georgea Busha, što mnogi i danas smatraju prijevarom, s američkim smješkom od uha do uha čestitao je svom  protukandidatu i takmacu u borbi za Ovalni ured. To je demokratska praksa!

Zna to i naš premijer Ivo Sanader koji svakodnevno potvrđuje da uz poliglotske osobine ima i diplomatske te one lijepog ponašanja pa je čudno što mu se „omakla“ izjava  u povodu Milanovićeve pobjede kad je rekao kako „čestitati rivalu nije demokratska praksa“.

U istom tom demokratskom priručniku za hrvatske političare i građane trebalo bi objaviti i niz slučajeva i primjera kroz koje se može naučiti što u praksi znači reketarenje, laganje pred sudom, primanje mita, korupcija u svakodnevnu životu i među političarima. Moralo bi se definirati kad je ručak parlamentarnog zastupnika s novinarem ili poslovnim čovjekom koji „pršti“ investicijama samo ugodno čavrljanje, a kad početak interesnog odnosa ili unosnog poslovnog prijateljstva.

Svakako bi koju stranicu trebalo posvetiti ponašanju dužnosnika i njihovim odnosima s tajnicama i vozačima. Možda naši ministri vjeruju da su bolji ljudi ili pristojniji ako su u prijateljskim odnosima sa svima koji su im podređeni. To je ostalo od komunističke prakse kad smo „svi bili jednaki“. U Americi ministri često ne znaju ni ime svojih vozača niti se s njima druže u privatno vrijeme. To je demokratska praksa i ne znači da netko ponižava svoje djelatnike nego da svatko radi svoj posao. Da je priručnik o kojem pišem tiskan prije nekoliko godina, možda bi i ministar Kalmeta imao manje neugodnosti.

Demokratski kongresnik William Jefferson optužen je ovaj tjedan za korupciju i vjerojatno će ostatak života provesti u zatvoru. Uz milijune dolara koje je dobio za posredovanje u brojnim poslovima najkomičnije je da je 90 tisuća dolara policija pronašla u kućnom zamrzivaču.  Takvu bizarnost u Hrvatskoj još nismo imali! Ali u našoj zemlji još nije bio ni slučaj poput američkog u kojem Lewis Scooter Libby, glavni savjetnik  potpredsjednika Dicka Cheneyja dobije 30 mjeseci zatvora jer je lagao u istrazi i otkrio identitet agentice CIA-e.

Glavni izvor informiranja hrvatskih novinara i odavanja državnih i privatnih tajni svojih suparnika upravo su političari ili netko među njima. I to svi znaju, ali nitko do sada nije kažnjen. Možda je Amerika predaleko pa ne znam ni kako je završilo s radom povjerenstvo koje ispituje autentičnost brijunskih transkripata i tko ih je dostavio medijima. No ovdje smo čuli da bi se Ruža Tomašić trebala ispričati zato što dobro radi svoj posao i što je prstom pokazala na one koji ne znaju da u demokratskoj praksi političari štite narod koji ih je izabrao i  koji ih plaća. A saborski zastupnici trebaju zaštititi Hrvate od dilera, ucjenjivača, kradljivaca državnog proračuna i „umjetnika“ u osmišljavanju poslova kroz koje će se izvlačiti provizije i puniti vlastiti džepovi. Ili zamrzivači!