Dobro došli u Hrvatsku, gdje je ludilo legalizirano

Jeste li čuli kakvu reakciju nakon izjave dr. Vesne Bosanac da su od 25 vraćenih spisa iz vukovarske bolnice relevantna samo četiri? Prijevaru prati srpsko cerekanje jer su nam vratili, primjerice, evidenciju s patologije do 1988.! A mi tražimo dokumente iz 1991.!

Pita li se netko kako je moguće da sindikati daju podršku dolasku MMF-a premda su Vladina mjere kamilica prema onome što bi za radnička prava značio dolazak MMF-a? Napokon, hoće li, od stotinu udruga za ljudska prava, barem netko reagirati na neofašizam u Istri, gdje se profesorici Marizi Labinjan, koja ispunjava baš sve uvjete iz natječaja, zabranjuje da postane ravnateljica talijanske osnovne škole u Novigradu samo zato što je Hrvatica? Doslovno! “Bolje šepav, grbav, kriv, bilo kakav – samo da je Talijan”, prenose mediji izjavu tamošnje dožupanice Viviane Benussi, ali nema ni glasa od Kajina ili Furija Radina, niti Jakovčić pada u nesvijest.

Počinje li slavni Dnevnik HTV-a ili bilo koja politička emisija ovim Mussolinijevim običajima u Istri? Ne, naravno! Sve u svemu dobro, došli u našu malu kliniku, Hrvatsku u kojoj je ludilo legalizirano. Tko nije bacio novine stare sedam dana, neka prelista panegirike Tadiću i neka pobroji tko je sve s neupitnošću hvalio činjenicu da Tadić donosi dokumentaciju iz vukovarske bolnice.

Sedam dana poslije, Tadićeva je prijevara otkrivena i Vesna Bosanac ističe da su, od 25 vraćenih protokola, samo četiri relevantna. Naravno, nema HTV-ove emisije koja bi se zgrozila nad ovom prijevarom, nema naslovnica s izjavom dr. Bosanac, nema slavnog istraživačkog novinarstva koje bi otkrilo gdje su originali, tko je Tadiću podmetnuo ili je namjerno donio uglavnom bezvrijedne dokumente, nema istraživanja što je konkretno Pantovčak tražio od dokumentacije kako bi se izbjegli nesporazumi. Ništa od toga. Ali zato smo u medijskom linču otišli tako daleko da se neki dan susjedni dnevni list odlučio za naslov “Poglavlje o pravosuđu zatvorit će se tek kad se uhiti Đuru Brodarca?”. Dakle, ne treba nam više sud, imamo novine! Hoće li one provoditi i egzekucije ili će samo otvarati zatvore?

Kako to da za ulazak u Uniju moramo otkriti krivce za stradanja hrvatskih Srba, ali ni jedno ime koje bi odgovaralo za tisuće ubijenih Hrvata u ovom ratu? Ima li još normalnih u ovoj zemlji? Ili da na Bajakovu i Bregani skinemo ploču Republika Hrvatska i stavimo natpis “naša mala klinika”? Na najavu da bi MMF trebao doći u Hrvatsku među prvima su podršku dali sindikati, čak i glasni Matijašević! Može li perverznije? Kad je MMF došao u Hrvatsku na poziv Račanove vlade i kad je prihvaćen MMF-ov prijedlog da se 20 posto smanje plaće javnim službenicima, sindikati su se tomu protivili. Račan je mimo kolektivnog ugovora poslušao MMF i, s obzirom na to da su se ljudi obratili sudu, ceh je bio sljedeći: od 2003. do 2007.

Sanaderova vlada isplatila je više od 6 milijardi kuna na ime odštete zbog bespravno smanjenih plaća! Više od 6 milijardi kuna! Kada danas Matijašević zagovara dolazak MMF-a, on bi morao znati da bi ceh prvi platiti upravo radnici koje one predstavlja.

Kako se može dopodne tražiti referendum koji traži ultimativnu zaštitu radničkih prava, a popodne tražiti dolazak MMF-a koji će u prvom redu smanjiti ista ta radnička prava? Ima li pilota u avionu? Ili je u ovoj histeriji samo važno podržati ono što može štetiti ili rušiti Jadranku Kosor?!

I za kraj obrana komunizma i histerični napadi na Katoličku crkvu do posljednjeg daha! Sugestija Katoličke crkve da bi u ovom ludilu bilo mudro u borbi protiv korupcije pripaziti na institucije i njihov tretman, jer “nepovjerenje u institucije vodi općoj nesigurnosti”, njihova naznaka da mito i korupcija nisu izmišljotina hrvatske države, “kako to izgleda u medijski atraktivnim prezentacijama“, podsjećanje da je korupcije i te kako bilo u komunizmu – mediji su dočekali na nož. Jer, kao, kako se Crkva usuđuje podsjetiti da su korijeni korupcije u prošlosti?

Kako se usuđuje primijetiti da korupcije ima i drugdje? Crkveno priopćenje to nije spomenulo, ali tko prati njemački tisak, može vidjeti da ondje upravo traje korupcijska afera teška ravno milijardu eura! Smije li se to reći? Ili hrvatska država mora biti kolijevka korupcije kako bismo imali još jedan argument da je obesmislimo, učinimo moralno inferiornom, sutra u jugosferi zapravo nepotrebnom? Nema čovjeka koji ne osjeća gađenje i prijezir prema akterima korupcijskih afera jer ta pohlepa gotovo da zaziva šerijatsko pravo kao adekvatnu kaznu, ali nemojmo rušiti sustav, razvaljivati institucije i tako u ovom dimu i pepelu odraditi posao koji neki od prvog dana iščekuju – srušiti državu!