Rođen je 1. listopada 1939. u Podbablju, općina Imotski, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Imotskom, ali je izbačen zbog članstva u Tajnoj organizaciji hrvatske inteligencije (TIHO). Član te organizacije bio je i Bruno Bušić. 1957. je bio kažnjen trajnim isključenjem iz svih srednjih škola, ali je kasnije ta kazna ublažena.
25. travnja 1959. ponovno je uhićen, proveo je tri mjeseca u istražnom zatvoru, a 25. 7. sudac za prekršaje u Imotskom kažnjava ga s mjesec dana zatvora i upućuje na boravak u koncentracijski logor na nenaseljenom otoku Sv. Grgur u trajanju od dvije godine. Po izlasku iz logora UDBA (jugoslavenska tajna policija) šalje izvještaj u kojem stoji da je Gabelica ostao „u suštini isti ubeđeni nacionalista“ i kao takav će i dalje djelovati ali vrlo oprezno.
Iz logora izlazi 25. srpnja 1961. Krajem kolovoza polaže završni razred gimnazije u Ljubuškom, maturira u lipnju 1962. a na jesen iste godine upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu. UDBA ga nastavlja pratiti i provoditi mjere protiv njega. 6. lipnja 1965. otima ga na ulici, odvodi u pritvor, zlostavlja, ispituje neprekidno 72 sata. Vlasti ga osuđuju na 16 mjeseci zatvora u Staroj Gradiški. Nakon izlaska iz zatvora, isključen je s fakulteta na godinu dana. Uspio je diplomirati pravo 30. rujna 1968.
Zaposlio se kao odvjetnički vježbenik u Zagrebu, ali nastavlja i dalje politički djelovati. Organizirao je 18. Veljače 1970. demonstracije Hrvatskom narodnom kazalištu, prekinuo je predstavu General i njegov lakrdijaš Marijana Matkovića zato što se u njoj krivotvori lik Nikole Šubića Zrinskog. Gabelica je osuđen na 60 dana zatvora. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, Gabelicu 1974. Izbacuju s posla u Gradskom podrumu. Uskoro biva ponovno osuđen na 30 dana zatvora. Kad god bi Josip Broz Tito, tadašnji predsjednik SFRJ, dolazio u Zagreb, Gabelicu bi preventivno zatvarali. Često su ga šišali do gole kože.[PHOTOS]
Nakon Titove smrti, dopušteno mu je raditi kao odvjetnik i više ga nisu zatvarali. U osamdesetima je u pet sudskih procesa bez naknade branio optužene u političkim procesima.
1989. godine učlanjuje su u Hrvatsku demokratsku stranku Marka Veselice. Nakon izbornog poraza 12. prosinca 1992. Osnovao je Hrvatsku čistu stranku prava (HČSP). Postao je saborski zastupnik u trećem sazivu. Bavio se publicistikom. Proučavao je povijest NDH i ustaškog pokreta. Odbijao je tvrdnje da želi politički rehabilitirati to razdoblje. Cilj mu je, kaže, samo utvrđivanje istine o tom vremenu.
Kritizirao je prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Najviše mu je prigovarao zato što Hrvatsku nije oslobodio „jugoslavenstva i komunizma“ zbog čega „duhovno nasilje iz tog vremena i danas dominira u hrvatskom javnom životu“.
Gabelica je danas u mirovini. Oženjen je, sa suprugom Mladenkom ima dvoje djece.