Sve sam rekao Haagu, a mogu opet i DORH-u, odgovorio je na tvrdnje hrvatskih zarobljenika da je nakon okupacije Vukovara obilazio logore i izdvajao ljude u društvu s Arkanom i kapetanom Draganom.
Rođen je 5. kolovoza 1953. u Tovarniku. Završio je Medicinski fakultet u Beogradu. Specijalizirao je psihijatriju. Stekao je zvanje primariusa. Radio je kao liječnik specijalist u bolnici u Vukovaru.
Tijekom bitke za Vukovar bio je pričuvni časnik na čelu sanitetske službe bivše JNA. Kaže da je bio uhićen 25. srpnja 1991. nakon čega je pobjegao u Srbiju. Tamo su ga mobilizirali i zadužili za zdravstvo. „Vojska me je 1. lipnja 1992. postavila za direktora vukovarske bolnice“, rekao je.
U politiku ulazi 1993. Bio je gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Bio je ministar bez lisnice u vladi tzv. republike srpske krajine.
1993. je objavio članak u novinama „Vojska Krajine“. Prva rečenica glasi: „Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovar - vukovarska bolnica“.
Kako je pred Haaškim sudom utvrđeno da su JNA i srpske paravojne postrojbe izvele ranjenike iz vukovarske bolnice nakon zauzimanja grada i ubile ih na poljoprivrednom dobru Ovčara, hrvatska javnost bila je zgrožena.
Pravdao se kako su tu rečenicu nadopisali urednici tog lista. 1995. je dobio od Radovana Karadžića u Banja Luci „orden za posebne ratne zasluge“. Tijekom procesa mirne reintegracije bio je predsjednik prijelaznog Izvršnog vijeća za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem.
1997. je u Vukovaru osnovao Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) čiji je postao predsjednik. Te godine je kao predstavnik srpske manjine biran za zastupnika u Županijskom domu Hrvatskog sabora. Zastupnik je bio u još dva mandata od 2000. do 2007. Bio je član odbora za europske integracije i za ravnopravnost spolova.
Također je obnašao dužnost predsjednika Kluba zastupnika SDSS-a u Saboru. Izabran je i na izborima 2007. ali je u listopadu 2008. svoj mandat stavio u mirovanje a zamijenio ga je Mile Horvat.
S državom Srbijom je pregovarao o zamjeni kuće u vlasništvu njegova sina Aleksandra u Vukovaru, u koju bi se trebao premjestiti srpski konzulat, za četverosobni stan u Beogradu gdje bi mu sin Aleksandar trebao živjeti.
Oženjen je sa suprugom Ljeposavom, liječnicom opće medicine.