Etički standardi Kukuriku saveza: sve za vlast, vlast ni za što

Politička scena svela nam se na to da danas može svatko sa svakim, a već sutra nitko ni s kim. IDS više ne može s Damirom Kajinom. Šutnuli su ga iz stranke jer je istaknuo vlastitu kandidaturu za istarskog župana. Ne može ni s SDP-om jer je, s HSU-om, podržao Kajina kao neovisnog kandidata. Ali isti taj IDS, i to dok njegov šef Ivan Jakovčić proklinje Kajina i optužuje Zorana Milanovića da mu rastura stranku, ni sekunde ne dvoji da će ostati u Vladi i Kukuriku koaliciji. Sve za vlast, a vlast ni za što.

I gdje su tu sada ideali, visoko podignute ljestvice i principi? Jedino pravilo koje se nametnulo unutar Kukuriku saveza jest kombinatorika koja vodi prema vlasti. A sjetimo se samo početka mandata aktualne vlade. Premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović zaklinjao se u poštenje i moralnost te visoko, visoko podignute ljestvice etičkih standarda. Na samom početku mandata još je nekako i išlo.

Tako nakon medijske graje u Nadzorni odbor JANAF-a nije ušao Srećko Ferenčak, haenesovac nepravomoćno osuđen zbog afere Nanbudo. Poskliznuo se, i to prije nego je pošteno sjeo u fotelju, i Vladimir Ferdelji, pomoćnik ministra pomorstva, prometa i infrastrukture. Smijenjen je jer je žestoko kritizirao prve poteze Vlade.

No, kad se osvrne unazad, u oba slučaja, a to potvrđuje i kasnija smjena ministrice okoliša Mirele Holy, više se radilo o tome da Milanović demonstrira tko je gazda i poručuje da će Vladu i stranku voditi čvrstom rukom nego što se radilo o etičkim standardima. Ono što je vrijedilo za haenesovce s početka mandata Vlade, kasnije nije vrijedilo za Radimira Čačića.

Premijer je mjesecima gorljivo branio Čačića i nije ga dao unatoč uvjetnoj osudi na zatvorsku kaznu zbog prometne nesreće u Mađarskoj te unatoč tome što ni kao ministar nije imao nikakve rezultate. Zato se Čačić od trenutka kada se na višem sudu uvjetna kazna pretvorila u bezuvjetnu, a on morao dati ostavku u Vladi, pretvorio u žestoku oporbu. Kao predsjednik HNS-a Čačić stalno lupa po vlasti, ali mu, kao ni Jakovčićevu IDS-u, nije na kraj pameti pustiti ni najmanju polugu vlasti koju su uhvatili pri podjeli mandata. Sasvim suprotno, indirektno poručuje da bi mu se trebala poništiti zatvorska kazna i sanja o povratku u Vladu.

Ni SDP nije puno bolji. Stranačka demokracija kojom su se toliko dičili sve se više rasplinjava pod interesima lokalnih izbora. Županijske i gradske organizacije SDP-a same biraju kandidate, ali dok to odgovara središnjici u Zagrebu. Kad ne odgovara, onda se raspušta cijela organizacija kao u Istri, ili se kandidat povuče sam, poput Davora Bernardića u Zagrebu.

A kada se kriteriji jednom načnu, onda tome nema kraja. SDP je disciplinirao svoju istarsku organizaciju da bi potom za župana podržao Damira Kajina – čovjeka koji je već dvadeset godina u političkom vrhu i koji je navodno tek sad progledao i shvatio da je bilo grdih muljaža u IDS-ovu (tj. Jakovčićevu) vladanju Istrom. Milanović koji je prije mjesec dana na saborskom aktualnom satu hadezeovku Anu Lovrin pribio na stup srama jer je na jedan dan otišla u mirovinu kako bi si priskrbila privilegije, sada stoji iza Kajina koji je učinio u dlaku isto što i Lovrin.

Uostalom, podrškom Kajinu SDP podržava i Ivana Heraka, političkog konvertita koji se ponovno zaželio vlasti. Nadalje, SDP čiji se predsjednik kune u visoko podignute moralne ljestvice nije ni pokušao razjasniti situaciju u Vukovaru i zauzeti stav prema gradonačelniku Željku Sabi prijavljenom USKOK-u zbog manipulacija i zarada na slanju siromašne djece na ljetovanje.

Ovakvim ponašanjem Kukuriku koalicija obezvređuje sve ono zbog čega su im građani dali povjerenje. Većini koja je glasala za njih bilo je jasno da nas Milanovićev tim neće brzo ni glatko izvući iz krize u koju smo zapali nakon godina korumpiranog i nesposobnog vladanja HDZ-a. Nadali su se da su izabrali pošteniju i principijelniju vlast koja će se prema svima odnositi po istim kriterijima. Ispada, međutim, da je osvajanje vlasti jedini kriterij.