Face i facebook

Kao što se moglo i očekivati, jedna internetska budalaština postaje glavnim hrvatskim političkim i državnim problemom. Netko se sjetio u zemlji u kojoj se do sada mnoštvo puta pokazalo da potpisi kao instrument demokracije ne vrijede, skupiti potpise “50.000 ljudi koji ne vole Sanadera”. A kako je autor te internetske zamisli bio valjda malo više kreativno zaigran pa premijeru montirao kukasti križ, sve je postalo i policijskim problemom. Potom sve skupa, kao što se također moglo očekivati, jer je autor montaže mladi esdepeovac, i uzrokom polemike šefova HDZ-a i SDP-a. A kada se o nečemu počnu prepirati Ivo Sanader i Zoran Milanović, onda to traje ili postaje najvažniji hrvatski problem!

Nakon što je predsjednik SDP-a kazao da “pametan čovjek zna razliku između veličanja nacizma i satire”, a premijer (mu) odgovorio da “nema satire s kukastim križem”, nema nikakve dvojbe da će se naciju još danima daviti tom temom. Kad već nema krize, hajmo se razonoditi Facebookom! Tako će i onaj dio nacije koji nikada nije niti čuo niti zna što je to Facebook i onaj koji je čuo, ali ne zna što je to, dobiti neku spoznaju o tome elektroničkom čudu. I njegovoj ulozi u hrvatskoj demokraciji. Do sada je njegova uloga bila nikakva. Kao i uloga potpisa u toj istoj demokraciji.

Koliko je do sada već puta bilo skupljeno tko zna koliko desetaka ili stotina tisuća potpisa za nešto, odnosno protiv nečega, pa se ništa nije dogodilo niti je to vlastima bio demokratski motiv ili imperativ za nešto! Što pak može biti s potpisima 50 tisuća građana koji ne vole Sanadera? Potpisi u hrvatskoj demokraciji i inače vrijede “kao u Srbiji hvaljen Isus”.

Ti facebookovski potpisi mogu škoditi jedino Sanaderovoj taštini. Kao što joj je svojevremeno godilo kada su ga kao velikog demokratskog reformatora HDZ-a hvalili i oni koji HDZ ne mogu niti smisliti. Pa čak i bliski SDP-u! Možda će tko i od njih sada na spornom Facebooku potpisati da više ne voli Sanadera. A svega toga ne bilo da nismo postali “društvo znanja”. Tko bi bez toga znao za nekakav Facebook? Postaje li to znanje politički bumerang? Facebook je igračka eloktronički pismenih. A u masi elementarno polupismenih takvih i nije puno. Ivo Sanader se na nesklone mu Facebook-fanove može ljutiti, ali od njih ne mora imati nekih bojazni. Zoran Milanović ih može simpatizirati dok su protiv njegova političkog suparnika, ali na neki njihov veći politički utjecaj ne može računati.

Dok Hrvatska postane društvo znanja vjerojatno će i Facebook već postati “staro željezo”. Ali u međuvremenu će internetska generacija i u Hrvatskoj imati sve većeg utjecaja na politiku. Da li i na demokraciju? Dubrovački eksces na Facebooku možda je ujedno najava “kraja politike” mimo interneta. Ali ako se o tome ekscesu Sanader i Milanović još danima budu prepirali, onda je to “kraj pameti”, jednako i s internetom i mimo njega. Gubiti energiju u prepirci je li to samo satira ili čin koji “nema nikakve veze sa satiričkim izričajem” može se činiti kao kakav akademski prilog demokraciji, no i kao politička poza i narodna zabava u ozbiljno vrijeme.

Razglabati o tome što se događa u virtualnom dok se urušava realno, može se jedino doimati kao danguba. I Sanader i Milanović su, umjesto afere Facebook i javne zabave, mogli održati svoje kućne zabave pa se pozabaviti facama svoje stranačke mladeži, koji se nisu zabavljali Facebookom, nego razbijanjem, odnosno pijančevanjem. No, u ozbiljnoj zemlji ni to ne može biti nekim ozbiljnim problemom. Kao ni budalesanja po internetu. Ali u Hrvatskoj je sve moguće. Jednako da zbog budalaštine postaneš faca i da se poznate face javno prepucavaju zbog neke budalaštine.