Bila bi’ glupa k’o top, ispalila je osmogodišnja djevojčica kad sam je na dan štrajka pitao kako bi joj bilo bez učiteljica. Pametni znaju čemu služi škola. Zna to i ministar profesorskog izgleda, kao i sve velike fraze iz svoga resora. Zimus je poručio: “Znanje je moć, a ovo društvo 21. stoljeća društvo je znanja. Tko više zna bit će moćniji, uspješniji i sretniji!”. Štreberski je to ponovio i uoči mature, a na dan Sveučilišta u Zagrebu: “Obrazovanje je temelj budućnosti Hrvatske” i “U znanje treba ulagati”. Verbalizirao je Željko Jovanović to, ali nikad neuvjerljivije, uoči štrajka pokrenutog baš zato što je, vođen kratkovidnim političkim interesima, zaboravio na sve svoje fraze. Ispodprosječno plaćenim, uglavnom ženama u školstvu, tim polagači(ca)ma kamena temeljaca hrvatske budućnosti, muški je hrabro uzeo od plaće te uoči štrajka likovao što štrajkašima taj dan neće biti plaćen. Prema publikaciji Državnog zavoda za statistiku “Žene i muškarci u Hrvatskoj 2012.”, u osnovnom školstvu je 84,6 posto žena, a u srednjim školama 65 posto.
Kad biste ministra pravosuđa Orsata Miljenića pitali o značenju edukacije u pravosuđu, budite uvjereni da bi svoju argumentaciju potkrijepio i komparativnim podacima kako bi upozorio na važnost koju tome daju i zemlje sa stabilnim sudstvom. Ali, i on je to zatomio suočivši se s politikom štednje pa je blokirao sva sredstva za edukaciju te isto tako feminizirane profesije.
I ministar Rajko Ostojić vodi “ženski” resor. Na njemu se vidi da znanje donosi moć, uspjeh i sreću. Jedva je susprezao radost što su medicinske sestre štrajkom ostvarile uštede u proračunu. A da ne drži do znanja, ne bi im poput vrsnog pravnika tumačio članak 280. Zakona o radu prema kojem se štrajkašu plaća “može” razmjerno smanjiti, što on mirne savjesti shvaća kao imperativ. Vizure idiličnog zdravstva, u srazu s realnošću, ostale su mu u izmaglici pa je, i pod cijenu da ispadne licemjer, pozvao sestre na iskazivanje osjećaja za realnost.
Umjesto domoljublja koje je zazivao njegov prethodnik. To je njima škola dala. Naučili su da intelektualnu energiju ne troše, recimo, kako bi ruglu izvrgnuli Damira Kajina i ekipu koja je, “štrajkajući” jedan dan, zaslužila povlaštenu mirovinu. No, vratimo se temi. Notorno je da su žene diskriminirane po statusu, plaćama i zaposlenosti. Prema DZS-u, prosjek plaća žena u zdravstvu i socijalnoj skrbi 2010. bio je 5711 kuna, a muškaraca 7296, a u obrazovanju 5331 prema 6220 kuna “muške” plaće. A tko sada štedi pretežno na ženama? Muškarci iz muške vlade (81 posto)! Znači dostigli smo razinu kad se gnušamo nasilja nad ženama, ali ih i dalje podmuklo “udaramo” gdje stignemo. U subotu je u hotelu “Four points” bio Forum žena SDP-a. Izvrsno tempirano. Locirale su i izvor mnogih zala za žene, ali i sve nas, kako nam govori iskustvo nordijskih zemalja – žena jedva da ima u lokalnoj politici, a puno bolje nije ni na državnoj razini. Stoga ih je potpredsjednica Vlade Milanka Opačić drčno pozvala “Budite hrabre i recite...”.
Ali i ona je ustuknula pred disciplinom stranke i Vlade. Ni predsjednica Foruma Gordana Sobol nije se usudila ponoviti zaključak SDP-a iz 2010., koji vrijedi i danas: “Velik dio odgovornosti za neravnopravnost žena u Hrvatskoj snosi Vlada”. Ovogodišnji je zaključak da Vlada puno čini da poboljša položaj žena. To kažu žene u premoćno najženstvenijoj stranci!? Preuzele su muški obrazac ponašanja. Potpredsjednice Opačić, budite hrabri i recite ministrima što rade ženama!
Ja mislim da puno više štete ženama donose vladajuće strukture svojom sustavnom diskriminacijom koja je lijepo opisana u ovom tekstu, nego lupetanje D. Marasovića.