Možemo li zamisliti Zagreb po kojem se vozi pedesetak posto manje automobila? Buke gotovo da i nema, dovoljno je prostora za parkiranje, zrak je čistiji, manje je nesreća, nema potrebe za brojnim prometnim policajcima... moglo bi se tako nastaviti nabrajati koje sve prednosti svaki od hrvatskih gradova može imati motiviramo li građane da automobile ostave kod kuće ili da ih ne kupuje svaki član obitelji.
Kad već volimo uvoziti sve sa zapada, a često su to one loše navike ponašanja kojih se zapanjaci brzo odriču ali ih uspješno nastavljaju izvoziti naivnima, onda bismo trebali, po uzoru na New York, Washington, Chicago i druge američke gradove, primijeniti najnoviju modu “zajedničkog korištenja automobila”. Što bi sad to trebalo značiti?, pitate se.
Mnogima se u Hrvatskoj odmah diže kosa na glavi kad čuju da bi automobil trebali dijeliti s kolegama na poslu, s nepoznatim ljudima, s onima koji puše cigarete u vožnji pa sjedala imaju miris pepeljare, ali američka iskustva potvrđuju da je auto na posudbu, ali ne u stilu rent a car, sve popularniji među onima koji ne posjeduju vlastito prijevozno sredstvo. Na Manhattanu je sve manje građana koji kupuju automobile, jer uz podzemnu željeznicu, gradske autobuse i jeftine taksije nemaju potrebe trošiti gomilu novca samo za plaćanje garaže ili parkiranja koje je u pravilu skuplje nego mjesečne karte za javni prijevoz.
Tvrtka Zipcar posjeduje automobile koje redoviti korisnici, a to su oni koji plaćaju mjesečno članstvo, mogu rezervirati i voziti koliko im je potrebno. Nema brige s registracijom, gorivom, popravkom motora, krpanjem probušenih guma, a što je najvažnije, nema ni potrage za parkiralištem ili straha od krađe automobila. Dovoljno je preko interneta rezervirati vozilo koje čeka na dogovorenome mjestu a otvara se posebnom karticom koju imaju svi pripadnici kluba “zajedničkog korištenja automobila”.
Washingtonske gradske vlasti među prvima su uočile te prednosti pa su 36O automobila koliko ih koriste njihovi zaposlenici zamijenile sa 60 onih koje nudi tvrtka Zipcar. Uštede su zapanjujuće a mijenjaju se navike i ponašanje zaposlenika jer znaju da službeni automobil mogu koristiti samo za važne sastanke i isključivo poslovne potrebe, a ne za odlazak u kupnju tijekom radnog vremena ili obavljanje drugih privatnih želja.
Prije su službeni automobili cijelo radno vrijeme bili na parkiralištu ispred poslovne zgrade da bi se njima odvezli kući, a sada se svih šezdeset koristi isključivo za obveze koje nameće posao. Zamislite da u Saboru donesu takvu odluku, pa desetak zastupnika ima na raspolaganju jedan automobil? Kako bi se ponašali u zagrebačkoj gradskoj upravi da slijede washingtonski primjer? A koja bi tek pobuna nastala da državna poduzeća oduzmu zaposlenicima službene automobile koje koriste u privatne svrhe, odlaze s njima na godišnje odmore, prevoze kućne ljubimce, posuđuju ih suprugama i prijateljicama.
U Washingtonu gradski oci ponosno naglašavaju da će uštedjeti šest milijuna dolara zbog smanjenog voznog parka, a to je u krizi velik novac. A koliko su svjesni da žive od poreznih obveznika kojima su dužni pokazati sve troškove i pohvaliti se uštedama potvrđuje i vijest da planiraju službene automobile preko vikenda, dok ne rade, ponuditi na zajedničko korištenje i građanima. Pitanje je kakav bi odaziv bio u Hrvatskoj kad bi građanima ponudili automobil koji preko tjedna vozi gradonačelnik, ministar ili načelnici i pročelnici stotina državnih službi koji se voze bez naknade u službenim automobilima?