Praktično iz bolesničkog kreveta, u kojemu je ležala zbog operacije
raka dojke, čelična šefica Informativnog programa HTV-a
Hloverka Novak-Srzić vratila se u ured. Unatoč savjetima da zbog
vlastite dobrobiti snizi tempo, ona ne spušta brzinu jer je,
objašnjava, adrenalin brani od depresije. Dobar ishod bitke
s bolešću koju nije očekivala može zahvaliti herpesu zbog
kojega je neplanirano otišla k liječniku i zato na vrijeme
doznala da je problem puno ozbiljniji – rak dojke. Hloverka
je malo mršavija nego prije, ali jednako energična, otvorena
i glasna. Bilo da govori o bolesti ili o sukobima na HTV-u.
VL: Još ste
prije nekoliko dana ležali u bolnici, a danas ste u punom pogonu. Kako
se osjećate?
HLOVERKA: Moja obitelj i prijatelji kažu da to nije zdravo stanje, a
Vedrana Rudan poručila mi je kako bi bilo bolje da sadim cvijeće. No,
ja mislim da je lakše raditi nego misliti o bolesti koja ti
dođe iznenada i nije baš jednostavna. Sve je
lakše podnijeti od činjenice da si zdravstveno ugrožen i da
krajnji ishod ne znaš. Na poslu se osjećam dobro, radim s
prijateljima i kolegama. Misli mi nisu turobne kao što bi
možda bile da sam ostala sama sa sobom. Dok sam ležala u bolnici,
svakog sam dana pomislila kako bih se morala sastati sama sa sobom. No,
taj sam susret zasad odgodila. Ne želim puno govoriti o bolesti ni
praviti parade, no želim upozoriti žene da je, kao što
upozorava i Udruga koja se bavi prevencijom raka dojke, a on je postao
prava pošast, dobro sistematski se pregledavati.
VL: Vas je spasio
slučajan sistematski pregled. Vidjela sam da ženama savjetujete neka
idu na mamografski pregled na koji, premda je besplatan, 50 posto žena
koje dobiju poziv – ne dođe.
HLOVERKA: Tako je. Rak dojke toliko se proširio među ženama
kao da je riječ o epidemiji. U bolnici sam vidjela djevojke od 25, 27,
28 godina koje su oboljele od te užasne bolesti. Utoliko želim
iskoristiti svoju bolest kako bih poručila mladim djevojkama da je rano
otkrivanje prvi korak prema ozdravljenju.
VL: Jeste li u trenutku
kad ste čuli dijagnozu pomislili treba li vam ovako napet profesionalni
život i da je to možda cijena koju za nj plaćate?
HLOVERKA: Otišla sam u Polikliniku
“Sunce” na sistematski pregled jer sam od stresa
prvi put u životu dobila herpes, i to herpes koji mi je dva mjeseca
šetao po licu. Iako nikad ne idem k liječniku, osim kad je
najhitnije, znala sam da je to od posla jer nikad u životu nisam bila
pod tolikim stresom kao što je to bilo u ovo vrijeme otkako
sam se vratila na čelo Informativnog programa HTV-a. Znala sam se
šaliti da će me na Prisavlju spaliti kao
vješticu. Pri tom bih istaknula da moj dolazak na tu dužnost
nije bio politički izbor. Izabrana sam po svim uzusima demokratskih
zemalja i prema Zakonu o HRT-u. Saborski Odbor za medije, sastavljen od
svih parlamentarnih stranaka, nije imao nijedan prigovor. Ja sam tri
sezone radila “Otvoreno” i ugostila sve političare,
od krajnje desnice do krajnje ljevice. Otišla sam i na
tržište i postigla, kako su mediji pisali, veliku cijenu
koju je platio američki konzorcij. Nije bilo nikakvih političkih
podobnosti.
VL: Onda ste se vratili
kući.
HLOVERKA: I odmah me napao Izvršni odbor HND-a, i to po
političkoj liniji. Kolega Boris Pavelić iz Novog lista, na primjer,
napravio je golem demokratski iskorak i prozvao političare
zašto se nisu oglasili i spriječili moje imenovanje. Tako su
se, valjda, stvari poremetile. No, ja sam neustrašiva jer mi
nije stalo do ovog mjesta i funkcije. Zato mi nitko ništa ne
može. Uvijek sam bila i bit ću novinarka, radit ću svoju emisiju, kao
što sam uvijek i radila. Funkcije su prolazne, a novac mi
ionako nije presudan. Ja sad imam manju plaću nego što sam
imala dok sam radila “Otvoreno” jer sam tada imala
poseban ugovor. Moj je interes, kad sam dolazila, bio da pokažemo da
HTV ima kreativan potencijal, da je naš Informativni program
najvjerodostojniji u medijskom prostoru i da će biti najbolji.
Najviše se ovih dana veselim dobrim rejtinzima
naših emisija i tome što ćemo nakon ovih izbora,
koji su nas malo programski zakočili, krenuti u istraživačko
novinarstvo. Još nosim u sebi onaj djevojački adrenalin. On
me drži.
VL: To ste iznosili kao
važan dio programa koji želite ostvariti vodeći Informativni program.
No, mnogi misle da se iza toga skriva vaša namjera da
hadezeizirate televiziju.
HLOVERKA: Sad je valjda svima jasno da se to nije dogodilo. Svatko
imalo objektivan tko gleda naš program to zna. Međutim,
očito je da sam ja dobra roba za novinare. Što god kažem,
izaziva reakcije. Mislim da neki ljudi žive od mene. Kad me ne bi bilo,
možda bi im slabije išlo. Nitko nije imao nijedan prigovor
na naš program, na način kako smo pratili izbore, kako smo
ih prezentirali u Dnevniku i Vijestima... Ponosna sam na to.
VL: Općeniti je prigovor
bio da ste toliko robovali pravilima praćenja kampanje u elektroničkim
medijima da pravog nadmetanja nije ni bilo. Jeste li to mogli bolje
riješiti?
HLOVERKA: Možda jesmo. No, imali smo svakog petka sučeljavanja o
pojedinim temama izvan pravila. Svakog dana u Dnevniku smo nalazili
jednu temu i u vezi s njom sučeljavali predstavnike najvažnijih
stranaka. HTV je bio pravilima osakaćen više od
komercijalnih televizija, ali smo se trudili u zadanim okolnostima
napraviti što bolji posao. Čim se konstituira parlament,
inicirat ćemo izmjene Izbornog zakona, ne samo kad je riječ o pravilima
praćenja kampanje nego i radi uozbiljivanja političke scene.
Nevjerojatno je da imamo stotine stranaka i neovisnih lista umjesto da
se na to utječe povećanjem broja potpisa za kandidacijsku listu i
članova da bi se mogla registrirati stranka. To je preduvjet i
kvalitetnog izbornog praćenja.
VL: Iz bolesničke ste
postelje donosili odluke koje su se ticale redakcije...
HLOVERKA: Ne ja, nego moj zamjenik Dražen Majić, ali ovom prilikom
ističem da se sa svakom njegovom odlukom potpuno slažem.
VL: Ali bili ste u tijeku
sa svim. To što su vas bile pune novine izazvalo je dvojake
reakcije. Jedni su rekli da je Hloverka luda i bolesno ambiciozna jer
se producira u medijima unatoč teškoj zdravstvenoj
situaciji. Drugima je to bila potvrda vašeg snažnog
karaktera. Gdje biste, između tih dviju krajnosti, vi samu sebe stavili?
HLOVERKA: Ja sam uvijek u nekoj krajnosti. Odlučila sam da neću živjeti
kao pacijent. Ozbiljno sam bolesna i bolest je takva da se to ne može
riješiti jednom operacijom i ležanjem. Ja ću se
još dugo liječiti, ali ne želim da bolest upravlja mnome,
nego ću ja, koliko budem mogla, upravljati njome.
VL: Priča se da je
bolnicom prodefiliralo puno poznatih osoba, pa i iz politike. Tko vam
je dolazio?
HLOVERKA: Neću nikoga posebno istaknuti da ne povrijedim nekoga.
Šalila sam se s mužem i djecom da sam imala generalnu probu
svog pogreba. Vidjela sam tko je došao i tko nije. Sad mogu
biti mirna.
VL: Jesu li bili, na
primjer, predsjednik Mesić i premijer Sanader?
HLOVERKA: Nemojte biti indiskretni. Ostavimo to.
VL: Kako ste doživjeli to
što se HTV našao u središtu priča o
ubojstvu Davora Zečevića koji je bio dečko vaše novinarke
Ivane Šikić? Mafijaško je ubojstvo ponovno
pokazalo koliko je HTV iznutra podijeljen.
HLOVERKA: Ekipa koja je izgubila utjecaj i mjesta koja je zauzimala
sedam ili osam godina odlučila je iskoristiti vrijeme dok sam bila u
bolnici i preko slučaja Zečevićeva ubojstva krenuti u ofenzivu.
Procijenili su da je to pravo vrijeme za orkestrirani napad. U vrijeme
moje operacije bila je press konferencija, navodno uime ogranka HND-a,
na kojoj se tražila moja odgovornost zbog Ivane Šikić koja
je na televiziji već dugo zaposlena i koja je mojim dolaskom čak na
hijerarhijskoj ljestvici degradirana. Dobila je mjesto jednog tehničkog
čovjeka na desku, čovjeka koji je servis urednicima. No, preko nje se
išlo udarati na mene. Ja nisam htjela provoditi nikakve
istrage dok se ne vratim s bolovanja. No, tada sam morala reagirati iz
bolnice i to tako da sam zamjeniku Majiću naložila neka osnuje ad hoc
komisiju, prisiljena pričama o sukobu interesa. Željela sam da se
raščisti što je to Ivana Šikić radila,
ne samo u ova tri mjeseca otkako sam ja došla nego u
posljednjih godinu dana.
VL: Je li
nešto utvrđeno?
HLOVERKA: Ta je komisija analizirala rad Ivane Šikić u
proteklih godinu dana i ispitala njezinih pet priloga i 33 emisije
“Radni ručak” u kojima je urednički surađivala. Ona
je, dakle, bila urednica prije mog dolaska, a postavili su je Vladimir
Rončević i Marija Nemčić. U 33 emisije pronađen je jedan sporan prilog,
a i to granično sporan. Od tri člana komisije jedan je postavio
mogućnost da je bilo sukoba interesa, jedan je procijenio da ga nema, a
jedan je bio neodlučan.
VL: Je li se prilog ticao
kriminala?
HLOVERKA: Prilog se bavio institutom svjedoka pokajnika. Uglavnom, mi
smo na temelju tog izvješća zatražili pisano očitovanje
Ivane Šikić koje očekujemo kad se vrati s bolovanja. U to
vrijeme, dakle, ne samo da nisam bila urednica nego nisam bila na
HTV-u. Kad bi se taj kriterij analize priloga i urednikovanja
primijenio na sve u ovoj kući, Ivana Šikić bila bi jedna od
najnevinijih. Ima još nešto, mene su optužili da
sam odgovorna za to što je Ivana Šikić bila u
vezi s čovjekom koji je bio optužen kao dio mafijaške
organizacije te da sam o tome morala voditi računa. Međutim, u
institutu sukoba interesa, osoba, pa tako i novinar, mora upozoriti
nadređenog da bi se zbog nekog posla ili priloga mogla naći u sukobu
interesa. Kud bih ja stigla kad bih za više od 400 svojih
novinara morala znati svaku njihovu situaciju. Da ne govorim o tome da
dio života mora ostati privatan. Sve dok to ne utječe na posao.
Cijeli intervju sa
Hloverkom Novak-Srzić pročitajte u tiskanom izdanju priloga Obzor.