Hrvatice, ajte u šoping po New Yorku

Moda vlada New Yorkom. Sve je podređeno sjaju, zabavama kao što i dolikuje newyorškom tjednu mode na koji dolaze svi koji nešto znače u svijetu modnih krpica i manekenstva. Kriza se osjeća, ali ne u izgledu novih kolekcija za iduću sezonu jer maštu i kreativnost je teško blokirati poput bankovnog računa, nego je prisutan strah da se zbog slabije kupovne moći građana neće izdvajati veliki iznosi za obnovu garderobe. Michelle Obama je pokazala da se i za malo novaca može moderno i lijepo izgledati te ne treba džepove puniti razvikanim modnim imenima kad odličnu ponudu imaju i domaći, američki kreatori.

Prva dama odbila je prošetati modnom pistom za humanitarne svrhe te neku od svojih haljina pokloniti za borbu protiv bolesti srca kod žena jer je zaključila da će, popusti li samo jednom, svakog tjedna netko od nje tražiti da bude manekenka.

Michelle po Washingtonu viđaju u niskim cipelama i Gap hlačama i vestama, neopterećenu pritiskom svakodnevnog savršenog izgleda. Kažu da nije spremna previše novca potrošiti na glamurozne komade odjeće jer i svojim primjerom želi pokazati da razumije prosječnu američku ženu, koju najviše pogađa kriza i recesija, jer prije nego na djeci i kućanstvu, štedi na sebi.

Amerikanke nisu spretne poput Hrvatica ili bolje rečeno ne ulaze u rizike s kupovanjem krpica na šest kreditnih rata, s metodama potpisanih čekovima koje će prodavačice aktivirati kad im date mig, odnosno kad sjedne lova na račun, a kod odluke odgoditi plaćanje stanarine ili kupiti Armanijevu haljinu uvijek pobjeđuje racionalnost.

One ne znaju što je strast prema odjeći, ali ni prema životu, upozorava me prijateljica koja je iz Zagreba doputovala s još dvije kolegice s posla da bi u četiri dana boravka u New Yorku posjetile svaku trgovinu na kojoj je pisalo “sale”. Što će im sve kad ne znaju uživati, samouvjereno govori, ponavljajući da treba znati trošiti, jer i to je umijeće koje Hrvatima leži, kao što Amerikanci znaju zarađivati.

Uzalud su moja objašnjenja da se radi o drukčijem pristupu životnim vrijednostima i da potrošačko društvo ne znači samo sumanuto kupovanje od jutra do mraka. Odgovara mi da sam predugo u New Yorku i da sam izgubila osjećaj za hrvatsku realnost te ne gledam američke serije koje su popularne u Hrvatskoj. Nasreću ili nesreću? pitam se.

Istina je, sniženja su u New Yorku na svakom koraku, pogotovo kad se dolari pretvore u kune pa tada euforično kupovanje u Victoria Secretu postaje još zanimljivije. Sve što je nekada bilo mnogima nedostupno poput skupih dizajnerskih imena, modnih torbica ili kaputa, sada je na sniženju prihvatljivo čak i onima koji su avionsku kartu do New Yorka kupili na nekoliko rata.

Bilo bi zanimljivo provjeriti koliko su Hrvatice, često u pratnji muževa, zaručnika ili ljubavnika – jer ipak je put u New York trebao biti romantičan provod udvoje, a ne sumanuti šoping – u zadnjih šest mjeseci potrošile u trgovinama na Manhattanu, jer brojka sigurno nije mala. Moja je prijateljica doputovala samo s malom ručnom torbom u kojoj je bilo najnužnije za higijenu, ali je toliko toga nakupovala, računajući i dva nova golema kofera, koja je napunila tako da sam se bojala kako će se sve raspuknuti kad ih bude predavala u zračnoj luci. Morala je na kraju platiti dodatak od 160 dolara za prekomjernu težinu putnih torbi, ali je samo odmahnula rukom i rekla da je to 850 kuna, koje je uštedjela na košuljama Ralph Loren.