Hrvatskim političarima za Božić poruka: Oprosti im, Bože, jer ne znaju što rade

Bilo bi pristojno prema zaklanima iz vukovarske bolnice da je Tadića netko pitao je li sad donio prave dokumente. Da je, osim par srpskih ikona, ponio nešto od šlepera druge otete kulturne imovine. Bar da je Hrvatima iz Podunavlja obećao da će moći obrađivati svoju zemlju na otetima adama Dunava. Ništa od toga nismo doživjeli.

Pa ipak, Josipović sja od sreće, uvjeren da sve što radi koristi zemlji. Josipović to ne radi jer mrzi Hrvatsku, riječ je o neznanju koje smo već gledali kroz povijest. Ljevica je očarana Beogradom i nikad nije znala čitati znakove. Josipović, Kregar, Pusićka, ako hoćete i Milanović, sve su to djeca račanizma, stasala u doba Račanove jugoslavenske sinteze (dok je Tadićev otac spremao Srbiju za odlučni boj), oni dakle nisu Savkini omladinci, još manje Tuđmanovi vojnici, formativne godine su im se dogodile u fatalnoj hrvatskoj šutnji. Tadićev posjet utanačio je povratak Srba, ali nema reciprociteta. Povratak – da, ali samo Srba.

Nema plana za povratak Hrvata u Vojvodinu ili u Posavinu. Ni donatorske konferencije na tu temu. Mi do te razine ne vodimo računa o Hrvatima u Vojvodini da su se oni prije nekoliko dana oglasili u medijima vapajem da se ne zaboravi da ih je 40 tisuća protjerano, a deseci poklani. Pogledajte Tadića kako pješači po srpskim selima po Hrvatskoj i traži povratak i Josipovića koji valjda i ne zna koliko je Hrvata ubijeno po Vojvodini ovog rata. Nikad nitko zbog toga nije kažnjen, tvrde tamošnji Hrvati. Kako pak Srbija utjeruje pravdu, najbolje ilustrira primjer zločina u Zvorniku. Organizator zločina, predsjednik općine, za smrt 700 civila i protjerivanje 1600 ljudi dobio je šest godina zatvora, a zapovjednik TO 15 godina zatvora. Za likvidaciju bez borbe 700 civila! Hrvatski sud je Norcu u slučaju ratnog vihora, gdje se odgovaralo praktički za desetak žrtava, dao 12 godina zatvora.

Mi u tri susreta s Tadićem nismo doznali sudbinu nijednog nestalog, nismo dobili ni metra otete zemlje na adama, a osim srpskih ikona, jer samo njih vraća, nismo dobili ništa od otetog kulturnog blaga. Pa ipak, po Hrvatskoj se organiziraju najveće fešte kad stiže Tadić, a stara jugoslavenska vatra se ne skriva. I ne smeta uzvanicima što je Tadić prevario vukovarsku bolnicu. Sabor je pokleknuo pred Pupovčevim ucjenama i dao novce za zajednicu srpskih općina koje će sutra biti centrala srpske autonomije u istočnoj Slavoniji. Usto, namijenjen je poseban iznos općinama s većinskim srpskim stanovništvom pa su Borovo, Trpinja i Negoslavci dobili nerazmjerno više od Nijemaca ili Jarmine, a Bogdanovci i Tordinci ni kune. Većinska hrvatska općina Nijemci sa šest tisuća ljudi dobila je u proračunu 200 tisuća kuna, a većinski srpska Trpinja sa sličnim brojem ljudi dva puta toliko. Šodolovci sa srpskom većinom i s dvije tisuće ljudi dobili su dva puta više od Nijemaca.

Šef HSP-a Srb izračunao je da su srpske općine u usporedbi sa susjednim hrvatskim općinama dobile ukupno 15 milijuna kuna više. Ali to nije konačni ceh. On je izračunao da je država od harača uprihodila 2 milijarde i 840 milijuna kuna, ali nas je povrat srpskih stanova koštao 3 milijarde kuna. U tim relacijama dakle košta Pupovčev glas. Proračun je predvidio novce iduće godine za srpske Novosti, mogu dakle nesmetano pljuvati po hrvatskim svetinjama i iduće godine. Mi sad imamo pred sobom dva paralelna plana rješavanja srpskog pitanja. Pupovčevu strategiju po kojoj su Hrvati i Srbi titoistički dva ravnopravna naroda i valja im dijeliti suverenitet. Zato različiti spomenici i praznici antifašizma, zato se sprema Srpska banka jer mora pokazati snagu hrvatskih Srba, zato se Novosti ne bave baštinom kao druge manjine, već golom politikom, zato se nerazmjerno iskazanim vjerničkim potrebama i tradicijskoj kulturi tog blagdana od “Hristos se rodi” radi politički spektakl baš svake godine.

Drugi koncept guraju Stanimirović i Gajica, oslonjeni na radikalnu Srbiju. Ostvarenje široke autonomije, državica, ali da se baš tako ne zove. Uostalom, njih dvojica radili su kod Martića. Zbog toga zajednica srpskih općina, zbog toga triput veći novci za općine sa srpskom većinom od hrvatskih, zbog toga sramota da na dan pada Vukovara SDSS i dandanas zapali svijeću samo na četničkim grobovima. Velikosrpski planeri bacili su oko na istočnu Slavoniju, tamo imaju bogatu zemlju, sad i zajednicu srpskih općina, tamo imaju srpska sela s većinom, granica je blizu, tu je dvojbeni Erdutski sporazum, tamo će biti najlakše vratiti se starim planovima. Ako ovo hrvatske političke elite ne vide, u danima ususret Božiću možemo im reći samo jedno: Oprosti im, Bože, jer ne znaju što rade!