Uvjerljiva pobjeda Milana Bandića u prvom krugu zagrebačkih izbora manje je gubitak njegova izravnog suparnika Rajka Ostojića, a više poraz šefa SDP-a Zorana Milanovića. Poslije zagrebačkih izbora mnogo toga ni u Zagrebu neće biti politički isto, a pogotovu u SDP-u. Milanović i SDP godinama su sve činili da napakoste zagrebačkome gradonačelniku, a posljednjih nekoliko mjeseci uprli su sve u to da ga sruše s toga mjesta. Najprije su ga Milanović i njegovi pajdaši izgurali iz SDP-a, a potom mu činili i svakojake spačke da ga ometu kao gradonačelnika.
Najprije su mu za protukandidata odredili Davora Bernardića, za kojega su uvjeravali da je ne samo SDP-ov perspektivni kadar nego i da je dovoljno sposoban da jednoga dana Bandiću preuzme vlast u Zagrebu. No samo za nekoliko mjeseci Bernardić je od dečka koji obećava pretvoren gotovo u stranačkoga zgubidana koji se ne zna starati ni o samome sebi, a kamoli da bi mogao naškoditi Bandiću. Umjesto Bernardića naprasno je kao njegova zamjena istaknut dr. Rajko Ostojić, kao osoba koja će svojom finoćom ugroziti Bandića i postati gradonačelnik. Prvi krug izbora pokazao je da su to bile stranačke tlapnje i još jedna iluzija Zorana Milanovića.
Već su sami zagrebački predizbori pokazali šlamperaj SDP-ove izborne promidžbe. U PR-u Rajka Ostojića kao da su sjedili ljudi koji o poslu koji trebaju obaviti i nemaju tri čiste. Njihov je marketing Ostojiću zapravo više odmagao nego pomagao, pribavljao mu više antipatija nego simpatija. Osim toga, SDP-ovi ljudi koji su se pojavili na njegovoj izbornoj listi mahom su bili anonimci, nije se znalo tko su, odakle i čime se bave. Milan Bandić pobijedio je već u tome prednatjecanju. Na njegovoj su listi bili sve nestranački ljudi poznati isključivo po svome znanju i stručnosti, po onome čime su se bavili. Bandićev je izborni stožer Ostojićevu, zapravo Milanovićevu stožeru održao pravu oglednu lekciju o političkom marketingu. Izborni rezultati prvoga kruga samo su bili logičan izraz Bandićeva i Milanovićeva marketinškog umijeća. Nešto malo više postotaka i Bandić je mogao pobijediti već u prvom izbornom krugu.
Sudeći po tome prvom krugu, najvjerojatnije će slaviti i u drugom. Iza Bandića su u kampanji stajali ne samo sposoban izborni stožer i umješni PR nego i više od toga, sam grad kao zrcalo svega onoga što je za njegova mandata u Zagrebu napravljeno. Uz malo više pretjerivanja moglo bi se reći da je Bandić kao gradonačelnik Zagreba napravio u Zagrebu više nego svi njegovi prethodnici zajedno. Od običnoga srednjoeuropskoga grada već pomalo presvučenoga patinom vremena uspio je gradu dati i moderan europski štih. Bandićevi politički protivnici mogu biti protiv njega, ali ne mogu osporiti tu činjenicu i u isto vrijeme pretendirati da ih se shvaća ozbiljno.
Njegovi su protivnici mogli brundati protiv njega koliko su god htjeli, kritizirati sve što je rekao i učinio, a da to zapravo njemu ide u prilog. Ustvari, bilo bi možda bolje, čak i PR-ovski, da su manje pričali, a više šutjeli. Rajko Ostojić koliko god bio pristojan čovjek za zagrebačkog gradonačelnika nije imao šanse i zbog činjenice da mu stranački šef i premijer Zoran Milanović vodi državu kako je vodi. Ljudi su jednostavno rezonirali: ako premijer ne zna voditi državu, pa ni novi gradonačelnik neće znati voditi Zagreb. Milanovićev je karakter doveo do toga da njegov SDP više i ne može zavladati Zagrebom.
Slično je zbog svoga tvrdoglavog karaktera učinio i u Istri. Umišljajući da je politički prevrtljivi Damir Kajin neka moralna vertikala i da s njime može preuzeti Istru. No prebolio bi Milanović i Istru da je uspio zauzeti Zagreb. Za to pak nije imao ni znanja ni sposobnoga ljudstva. Imao je samo dobru volju, no Zagreb je pokazao da voluntaristima koji samo nešto žele i obećavaju – ne vjeruje. Zagrebački poraz SDP-a zapravo je najosobniji poraz Zorana Milanovića. Premijer je time sigurno uzdrman, a mogla bi biti uzdrmana i njegova vlada.