Jesmo li Srbiji poklonili naše blago i vukovarske ade?

Količina paradoksa, gluposti i uopće nevjerojatnosti na političkoj sceni postala je takva da se jedva dospije nabrojiti! Čitam priopćenje sa sastanka Josipović i Tadića u kojem stoji da će si Hrvatska i Srbija pružati uzajamnu potporu u priključenju EU te da ta potpora neće biti uvjetovana rješavanjem otvorenih pitanja. Dajemo si, dakle, uzajamnu potporu u poslu koji smo mi završili, a oni ga tek počinju! Mi smo završili pregovore, a Srbi ih tek počinju i mi ćemo si uzajamno pružati potporu glede priključenja EU?! Nastavak je još zanimljiviji: u priopćenju stoji da ta uzajamna potpora u poslu koji smo mi završili, a oni ga tek počinju, neće biti uvjetovana rješavanjem otvorenih pitanja. U prijevodu: od ratne odštete do vukovarskih ada, od sudbine nestalih do naknade našim logorašima za dane zatočenja i mučenja, od ukradenog kulturnog blaga do procesuiranja generalštaba JNA, mi ništa od toga nećemo postaviti kao uvjet da damo zeleno svjetlo ulasku Srbije u Europsku uniju!

Nisu li sve to naši ordinarni nacionalni interesi? I mi kažemo da na njima nećemo inzistirati dok Srbija kroči prema Uniji! Ta fraza da otvorena pitanja između država ne smiju kočiti ulazak u Uniju stoji, doduše, kao načelna demagogija u svim pregovorima pri ulasku u Uniju, ali i Italija i Slovenija ishodile su sve ustupke prije nego što su nam dale zeleno svjetlo. A mi, ako ne dobijemo vukovarske ade prije srbijanskog ulaska u Uniju, nećemo ih nikada dobiti! Ako sada kažemo da baš ni jedno otvoreno pitanje neće dovesti do toga da ugrozi našu potporu njihovu ulasku u Uniju, onda zapravo već sada doniramo vukovarske ade! Ako im već sada kažemo da se nećemo postaviti tako da tražimo povrat tegljača s ukradenim kulturnim blagom ako žele da ih podržimo pri ulasku u Uniju, kristalno je jasno da nam to nikada neće vratiti. Jer nisu nam vratili u ovih 20 godina! Zadnja rečenica priopćenja da će se oba predsjednika založiti kod svojih vlada da ubrzaju otvorena pitanja ne znači ništa kad je već obećano da ničim nećemo uvjetovati svoju potporu njihovu ulasku u Uniju! Prošlo je 20 godina otkako su nam oteli slike, kipove, umjetnine, općinske knjige i što sve ne, ništa nam od toga nisu vratili. Ako im sada kažemo da ni u procesu pregovora s Unijom nećemo inzistirati da nam to vrate, misli li netko u ovoj zemlji da će ikada vidjeti to oteto blago? Ako u 20 godina nisu nikoga osudili za 30 tisuća mučenih hrvatskih branitelja po srbijanskim logorima, niti su isplatili kunu odštete za taj sadizam, ako im sada kažemo “nećemo, susjedi, baš inzistirati na tome kad ulazite u Uniju”, misli li itko da će i jednu kunu ikada platiti? Ako im sada ne kažemo “susjedi dragi, dok nam ne otkrijete sudbinu tisuću nestalih, nećemo dati zeleno svjetlo za vaš ulazak”, misli li itko u ovoj zemlji da će nam Beograd otkriti strašnu istinu?

S druge strane, Josipovićeva izjava da su “povremeni verbalni sukobi privremenog karaktera” difamira povijesnu poruku Jadranke Kosor. Poruka, koja je za Srbe vjerojatno kletva, da nikad više hrvatski predstavnik neće odlaziti po mišljenje u Beograd nije privremeni verbalni sukob! Rečenica koju se u posljednjih deset godina nitko nije usudio izgovoriti Beogradu ulazi izravno u povijest. Zastrašujuće je ako predsjednik države ne razumije da to nije nikakav privremeni sukob! To bi trebala biti himna hrvatske države u regiji! Ako o tome predsjednik države i Vlade ne misle isto, onda je vrijeme da se razmisli o promjeni ustava jer će ovo sukreatorstvo uništiti zemlju. Kao što će pravnu državu uništiti diverzije poput Mesićeve, kad u jeku policijskih istraga o Boljkovcu perfidno vrši pritisak na pravosuđe proglašavajući ga nevinim. Što će nam sud ako je dovoljno Mesićevo mišljenje? Što će nam mediji, javnost i demokracija uopće ako je normalno da supruga guvernera HNB-a proda svoju tvrtku najvećem hrvatskom kapitalistu i da ta činjenica ne izazove javnu sablazan? Zamislite da je sin Jadranke Kosor prodao svoju firmu Todoriću. Ili Milanović! Zamislite da je žena Andrije Hebranga prodala firmu Todoriću! Mediji bi ih rastrgali, i to s pravom. Ali medijska koncilijantnost prema guverneru HNB-a poništava sav smisao demokracije i uloge javnosti te nas vraća u srednji vijek.

Ako političari mogu raditi što god hoće, čak i stavljati na kocku konkretne nacionalne interese za smiješak Bruxellesa, onda nam ne trebaju ni Vlada ni predsjednik države. Neka nam imenuju europskog povjerenika da si ne glumatamo. Ako pravna država vrijedi za jedne ratnike, a za druge ne vrijedi, ozakonimo taj rasizam! Sve je bolje od jezive dvoličnosti.