U Livnu, gradu u kojem posebno štuju generala Antu Gotovinu i u kojemu je, dvije i pol godine prije akcije Oluja, smislio kako će ući u Knin, kažu, već se pripremaju za svečani doček i povratak generala iz haaškog zatvora. Takva je atmosfera u još nekoliko mjesta i u Hrvatskoj, posebice na zadarskom području. Slično je bilo i prije godinu i pol dana, kada je uslijedila velika trauma i kada je Gotovina prvostupanjski osuđen na 24 godine zatvora, a Mladen Markač na 18 godina. Lijepo je čuti i znati da naši ljudi ne zaboravljaju doprinos generala oslobođenju zemlje, no ne bi trebalo ponoviti ogromna očekivanja iz svibnja 2011. Tada je veliki val optimizma prekrio zemlju i malo je tko od 95 posto građana Hrvatske, koji su prema anketama smatrali da je Gotovina heroj, a ne zločinac - očekivao da će generali dobiti tako drakonske presude. Samo njih 1,1 posto pozdravilo je kazne. Tim je veće bilo razočaranje, tuga i očaj nakon izricanja okrutnih kazni. Svi su tada bili u šoku, od odvjetnika generala, puka do generala samih.
Danas to malo tko od upućenih želi priznati, no tom su presudom Gotovina i Markač bili pogođeni kao maljem. Jedan od onih koji su tada boravili u pritvoru u Scheveningenu potvrdio mi je da Gotovina danima nije bio svoj. Šutio je, razmišljao, izolirao se od svih. I onda, brzo, jednog dana, uskrsnuo je, sabrao se i počeo gurati dalje, u okviru onoga što mu tijesni zatvorski kvadrati dopuštaju. Markač je isto teško proživljavao, kako je i on to doživio, veliku nepravdu. To se jako osjetilo na njegovu zdravstvenom stanju. Prošao je tešku operaciju na otvorenom srcu, pogoršao mu se i dijabetes. No i on se izvukao iz depresije, dobro je što su generali i ratni suborci smješteni na istom zatvorskom katu, pa su mogli sokoliti jedan drugoga. Pomogli su im i njihovi prijatelji, znanci, dušebrižnici i obitelji koje su ih redovito posjećivale u zatvoru.
Tjedan dana prije izricanja konačne presude koju će izreći Žalbeno vijeće Haaškog suda, neizvjesnost je ogromna. Optimizma, kao što vidimo, ne manjka. Ni želje da se generali vrate slobodni, ili barem uvjetno oslobođeni nakon značajno smanjenih kazni. No vrijeme je da se upitamo jesu li te većinske želje i realne. Kakav će biti učinak na psihu nacije i generala izostanu li i ovaj put dobre vijesti iz haaške sudnice? Razoran. Ostavimo sad po strani teorije zavjere prema kojima se “mora” nastaviti plan i pokušaj zakopavanja svetinje Domovinskog rata - pa da se Hrvati ne bi mogli osjećati pobjednicima u nepravednom i neravnopravnom ratu devedesetih, nego im valja osuditi legendarne vojskovođe poput Gotovine i Markača - o tome ćemo raspravljati, dogodi li se tako, nakon drugostupanjske presude.
Zadnje informacije iz pritvorske jedinice u Scheveningenu govore kako su generali pripravni na svaku presudu, i onu savršenu (oslobađanje krivice) i onu, koja nakon toliko godina pritvora i suđenja sada izgleda već probavljiva (značajno smanjivanje kazne), ali i na onu prilično tragičnu (potvrđivanje ili tek minimalno smanjivanje kazni). Najmanje što sada i mi možemo napraviti jest da se pripremimo, uoči tog petka 16. studenoga 2012., barem na isti način kao i Gotovina i Markač. Bude li presuda olakšavajuća ili ona koja će roditi nove traume, život neće stati. Niti će generali i njihove obitelji ostati same. Veselimo se, stoga, kao da će ih sutra pustiti na slobodu, no pripremimo se kao da će još godinama ostati u zatvoru.
Proklet da bio onaj tko je izdao generale pobjednicke, hrvatske vojske koja je oslobodila Hrvatsku od srpske hegemonije ! Proklet bio svaki sudac u HR koji osudi hrvatskog bojovnika ! Prokleta ova i ona vlast koja za saku skuda prlja ime svog naroda ! Proklet bio politicki sud u Hagu !