U studenome 2009. godine bio je crvena komunjara, orijunaš, čiji je otac u partizanskim brigadama pucao po Hercegovini. U prosincu iste godine okvalificiran je SDP-ovim igračem, marionetom koji igra kako crvena masonerija na Iblerovu trgu kaže. Dva dana uoči Božića 2009., a četiri uoči prvog izbornog kruga, njegov više puta proklamirani agnosticizam Crkva i njezini vjernici, kolektivno, obje strane granice BiH i RH, proglasili su herezom 21. stoljeća. U predizbornoj ognjici, podgrijanom fobijom od novih jugofila, s oltara se sugeriralo vjernicima za koga moraju glasovati. “Ne dajte glas Luciferu, koji ne priznaje Boga”, najrudimentarnija je kletva koja je tada adresirana na predsjedničkog kandidata I.J. (52). Kad su se nakon 27. prosinca predizborne magle razbistrile i kad mu je na izbornoj vjetrometini od njih 11 ostao samo jedan kandidat, bivši stranački kolega Milan Bandić, na adresu kandidata I.J. (52), upućena je nova pošiljka optužbi. Oba HDZ-a iz BiH, HSP BiH... svoje glasače tada su pozivali da glasuju za Milana Bandića, zavičajnog predsjedničkog kandidata.
Bezrazložan strah od Bandićeve pobjede, i to glasovima omražene dijaspore, na jednoj strani, i kratkovidni nametnuti stav Hrvata u BiH “da oni u RH na nešto mogu utjecati”, urodila je izbijanjem verbalnog rata u kojem je većina hrvatskih medija svim raspoloživim sredstvima, rafalno i pojedinačno, ispalila toliko medijskog blata na svoj narod koji, stjecajem povijesnih i političkih prilika, živi u BiH, međunarodno priznatoj državi, narod kojem je nakon Daytona HDZ RH ostavio pravo glasa i hrvatsku putovnicu. U pravoj kanonadi medijskih uvreda na račun dijaspore, jedini gospodin ostao je i izborni pobjednik - Ivo Josipović. Iako mu nisu dali glasove, na pitanje što misli o dijaspori, on je u pobjedničkoj izbornoj noći kazao: “Nisam tu da razdvajam, već da spajam.” Godinu dana poslije predsjednik Ivo Josipović postao je među Hrvatima u BiH prihvatljiva osoba, lišena svih pejorativnih prefiksa s kojima je zdušno kićen. Godinu dana poslije s njim žele ručati i lijevi i desni, i čelnici oba HDZ-a, ali i Lagumdžijin SDP. Za razliku od svog prethodnika, ćevapi za njega imaju kvalitetan ukus i u Sarajevu, i u Banjoj Luci, ali i na obje obale Mostara.
Za još uvijek deklariranog agnostika vrata katoličkih crkava u BiH danas su širom otvorena, kao i manastiri i džamije. S njim razgovora i kardinal Puljić i efendija Cerić, ali i mitropolit Nikolaj. I isprika za zločine koji su Hrvati počinili u prošlom ratu, koju je dao za vrijeme nastupnog posjeta BiH, više nije sporna za udruge koje su, nakon kritičkog tsunamija, utihnule. Kako je omraženi predsjednički kandidat I.J. (52) u samo godinu dana doživio metamorfozu u predsjednika RH Ivu Josipovića, općeprihvatljivog među Hrvatima, i Srbima i Bošnjacima? Kako heretik postaje prijatelj crkvenom kleru? Kako “zagriženi orijunaš i komunjara”, od prije godinu dana, danas razgovora s desnicom i koji nema ništa čak ni protiv trećeg entiteta “ako on bude plod dogovora političkih strana u BiH”? Pitanja su za koja postoji jedan racionalan i logičan odgovor, a on glasi: u vrh politike RH ušla je normalna osoba koja je Baconove predrasude zakopala daleko od Pantovčaka!
Ovaj komentar je tipičan primjer, kako se Josipovića danas, isključivo gleda kroz prizmu Mesića. Ukoliko je Mesić bio jadniji državnik, krajnje neodgovoran i realno nedostojan uloge predsjednika Hrvatske, utoliko je Josipović, samo radi toga što je pristojno odgojen čovjek, što zna red stvari kako naš narod kaže, i, što se trudi poštovati ustavne obveze - dobar i bolji. Ja mu ne bih pisao panagirike, treba vidjeti tek što će on uraditi. I same njegove izjave i poruke prema BiH, njegovi postupci, nisu ni iz bliza ni jednoznačni, ni, bar po mome mišljenju, prihvatljivi, kako sa povjesnoga stajališta, tako i sa aspekta interesa Hrvata u BiH, Hrvatske, i u konačnici neke bliže i dalje budućnosti. Dosta je toga izrekao što nije trebao, a njega glorificirati samo radi toga što ima državničkoga odgoja, ništa više od toga, pa sjeda sa svim stranama u BiH, u ovome slučaju Hrvatima, ogromna je promjena u odnosu na Mesića, ali tek ispravljanje njegove katastrofalne politike. Ništa za sada više.