Koketiranje s novcem

Splitskom poduzetniku Željku Kerumu sigurno ne treba saborska plaća da bi mirno preživio mjesec niti mu treba saborska mirovina da bi si osigurao ugodnu starost. Gledano s površine, Željko Kerum ima sve što bi prosječan, egzistencijalnom borbom izmoren čovjek mogao poželjeti.

Čovjeku čija se imovina procjenjuje na 60 milijuna eura saborski stolac zasigurno ne treba radi podebljanja novčanika, a mogao bi ga eventualno zanimati kao snažan vanjski znak njegova društvenog statusa. No, neovisno o tome hoće li se Kerum odlučiti politički aktivirati na idućim ili nekim budućim izborima ili možda nikad, ova priča ponovno otvara pitanje vjerodostojnosti politike kao sustava kojemu bi u središtu djelovanja trebao biti opći interes.

Moćnog poduzetnika u svojim je redovima i na svojoj izbornoj listi poželio imati HSS, i to uglavnom zato da bi u kombinaciji sa Stipom Gabrićem Jambom oslabio poziciju Ive Sanadera u X. izbornoj jedinici. Interes HSS-a je jasan – pa tko ne bi htio umanjiti protivnikove izborne izglede! – ali i dalje je upitno kakve veze imaju stranački motivi za angažiranje trgovačkog tajkuna, pokrenuti isključivo izbornim potrebama, s dobrobiti zajednice. A baš bi to posljednje trebalo biti na prvom mjestu.

Da su Jambo i Kerum svoju bliskost s HSS-om otkrili prije godinu ili dvije, nikom ništa. Ljudi su se opredijelili za program za koji misle da je koristan za Hrvatsku. Međutim, dok nije došlo vrijeme za izborne kalkulacije, nije bilo poznato da postoji ikakva programska ili svjetonazorska bliskost HSS-a, Jamba i Keruma. Tek kad se Jambo dogovorio s Jožom Friščićem da će ući u HSS i ponijeti listu na jugu Hrvatske, otkrio je znatiželjnicima da je on zapravo seljačko dijete i da je epizoda u kojoj je nosio dres HDZ-a nebitna. Slično je i s Kerumom. Kad se ovih dana počelo nagađati o angažiranju Keruma, utjecajni Splićanin šalje dvosmislenu poruku kako su mu super i Jambo i Friščić.

No, kad je riječ o izbornom kadroviranju, HSS, kao stranka koja predstavlja male ljude, ali i stranka koja ima koalicijskog partnera, mora voditi računa o nekoliko stvari kako mu se senzacionalni transferi ne bi vratili kao bumerang. Kad je riječ o odnosu s HSLS-om, ne djeluje osobito korektno da o Kerumu kao mogućoj HSS-ovoj akviziciji za njihovu zajedničku listu doznaju iz medija. Pogotovo zato što bi aranžman s trgovačkim poduzetnikom mogao baciti sumnju na iskrenost HSLS-ova projekta zaštite radnika u trgovini od izrabljivanja kojemu su izloženi obveznim, a često neplaćenim radom nedjeljom.

HSS, kao stranka koja se predstavlja zaštitnicom slabijih skupina, teško može biti sasvim razumljiva ljudima čije glasove želi pridobiti socijalno osjetljivim zamislima koje nudi u izbornoj kampanji. Što oni mogu pročitati iz poruke da stranka koja potporu potencijalnom poslijeizbornom partneru uvjetuje prihvaćanjem projekta uvođenja zajamčene minimalne mirovine od 1500 kuna, a istodobno je spremna otvoriti izbornu listu čovjeku koji je više od toga izvukao iz džepa i uz komentar “samo toliko?”, platio prometnoj policiji koja ga je zaustavila jer je vozio 230 km/h? Teško je pronaći poveznicu između poduzetnika koji bez razmišljanja plati svaki svoj hir i  nekog vremešnog čovjeka sa sela koji nema za kruh jer mu je mirovina koju je zaradio na zemlji manja od 500 kuna.

Daleko od toga da bi stranke trebale glumiti da su udruge siromašnih ljudi. No, njihovoj iskrenosti i političkoj uvjerljivosti sigurno ne pomaže ni koketiranje s moćnicima koji imaju sve što se novcem može kupiti.