Praktički su sve stranke u ovih 20 godina doživjele promjene, no samo HNS glumi pobjedonosni gard dok šeta od desnice do ljevice, a da bi sad Čačić obećao novi krug na komičnom HNS-ovu ringlšpilu. Naučili smo da je politika kurva, imali sjajne predstave na tu temu, vidjeli da nekima ono što je jučer bilo vrijedno robije danas nije dostojno replike!
No, da bi stekle neku vjerodostojnost, ozbiljnije stranke su se nastojale držati ravnoteže ostvarenog i obećanog, pokazati da vjeruju što govore pa i kad ne bi uspjele, vidjelo se da su pritisnute. To smo vidjeli kod Tuđmana u ustupcima što ih je davao, to se vidjelo i za Račana, to vidite kod Sanadera kad se radi o ZERP-u. Biti autentičan i dosljedan jedina je formula vjerodostojnosti. Zato visoki rejting drže trajno HDZ i SDP, drugi lutaju.
Kandidata za šampiona u lutanju ima dosta, no najveću raskoš pokazaje HNS. '90. je to bila stanovita replika HDZ-u, koja je stala uz projekt države pa je za člana Vlade imenovala Bosiljka Mišetića. Bila je to Savkina odluka. No, kako je HNS opisao krug od Mišetića do Vesne Pusić, na tom misteriju bi se uznojio i inspektor Poirot. No, dok je vođena “rana” politika, i ljudi koji su prilazili bili su u tom filmu, a slanjem Mišetića u Vladu pokazano je da ide prema desnom centru.
Tripalo je bio žestoko protiv, ubrzo napušta stranku, Savka ostaje na svojim pozicijama, a HNS tone iz izbora u izbore. Tada, mimo očekivanja, Savka podržava Čačića u preuzimanju stranke premda za istim stolom sjedi i Ivica Vrkić i Stipe Čuić i Meštrović i niz ljudi koji 20 godina svjedoče mitu o 71., plaćaju za to prokleto visoku cijenu. Kod Čačića, čim progovori, vidite da je rođeni trgovac, da su ideologija, mitovi, mladenačka zanošenja garnirana robijama za njega uglavnom gubljenje vremena! Čovjek hoće zaraditi novac, zna kako se to radi, sve drugo mu je folklor.
I kao da preuzima Lado, Čačić sjeda u fotelju šefa HNS-a. No, politika nije građevinarstvo, a HNS bi trebao biti muzej Hrvatskog proljeća! Hoćete muzej, odlično, gospodo, no koliko novca imate, piše na čelu Čačiću, a Vrkić, Srećko Bijelić i Stipe Čuić kao na fliperu jasno ispisuju – nulu! Čačić je najprije taktičan u tim relacijama, u čemu obiteljski habitus nije nevažan jer svi koji nisu bili uz Savku 71. imali su kompleks ravno do Mirogoja, što vrijedi sve do Račana! Onda na scenu stiže Vesna Pusić.
Kako je i zašto Savka strastveno podržala Pusićku u preuzimanju HNS-a ostaje tajna. Ona odmah ide radikalno ulijevo do razine da joj na prvom zavoju lukavi Račan prepušta čelno mjesto krajnje ljevice. Vesna Pusić na to mjesto sjeda komotno kao u fotelju svog stana, ali kako Savka ima miran san, pitanje je koje muči naciju. Sad kad je projekt propao, kad je Pusićka propala na izborima, kad je HNS sveden na Čačićevu županiju, kad je stranka pred stečajem, na scenu se vraća Čačić.
Na ljevici su izgubili, s Milanovićem se posvadili, kamo mogu nego prema desnici. Čačić to najavljuje i ima mini revoluciju! Zašto, pitaju ljudi. Niste li nam godinama tupili da je ljevica naše prirodno stanište? Nismo li sjeli u fotelje ljudi koji su govorili kao vi sada, da nam SDP nije mjera stvari, da smo mi samo i jedino centar! Čačić sluša i misli svoje, on zna da njihov i njegov kalkulator nisu isti. Od tog projekta neće svi jednako zaraditi!
No, prije nego izvadi vizu za desni centar, Čačić će morati HDZ-u objasniti zašto je HNS minirao HDZ-u udio u vlasti u Osijeku. Zašto je Đapić išao Mesiću na dogovor o vlasti u Osijeku, a ne Čačiću? Zašto je HNS podržao SDP umjesto HDZ u Osijeku, jer HNS-ov glas mogao je predati grad već pripremljenoj koaliciji u kojoj je bio i HDZ! Hoće li se sutra ponoviti isto?