Kralj Formule nije spasio sina od droge

Život Maxa Mosleyja, jednog od najmoćnijih ljudi u svjetskom sportu i prvog čovjeka Formule 1, nikada nije bio pošteđen skandala i kontroverzi, pa tako ni posljednje dvije godine. Njegov 39-godišnji sin Alexander pronađen je u utorak mrtav u stanu na londonskom Notting Hillu, a kao uzrok smrti Scotland Yard je naveo predoziranje opojnim drogama.

Očeva suprotnost
Iako se, s obzirom na uzrok smrti tako ne čini, Alexander Mosley bio je umnogome različit od oca. Mirno je vodio svoj restoran Hereford Road u zapadnom dijelu Londona, gdje je i živio, bio je priznat kao vrstan ekonomist, pa čak i kao stručnjak za softver. Prijatelji su ga zvali matematičkim genijem.

Općenito je slovio kao ugodna i mirna osoba, a životnu je pogrešku učinio kada se, pod utjecajem dijela svoga društva, zakačio za droge, čega se nije uspijevao osloboditi. U tome mu nije pomogao ni otac Max Mosley, koji je znao za Alexanderovu slabost i godinama mu pokušavao pomoći.

Za razliku od te osobne tragedije, tijekom izvanserijskog života Max Mosley je ekscesima sam kumovao ili im je ozbiljno pridonosio. U ožujku 2008. računalo se da će podnijeti ostavku u Formuli 1, nakon što je tabloid News of the world iskopao snimku Mosleyjeve sado-mazo orgije s pet prostitutki, pri čemu su uloge gospodara i robova navodno bile smještene u kontekst nacističkog logora. Na snimci je zabilježeno da Mosley izvrsno govori njemački, što se povezalo s njegovim tinejdžerskim školovanjem između 1953. i 1955. u Njemačkoj.

U “Teddy boysima”
Njegova obitelj je, inače, prije i nakon Drugog svjetskog rata zagovarala fašizam u V. Britaniji. Mladi Max se još kao tinejdžer uključio u očev neofašistički Pokret za ujedinjenje, koji je zagovarao jedinstvenu Europu, a za rasnih nemira 1958. snimljen je među bijelim “Teddy boysima” u sukobima sa sugrađanima karipskih korijena. Nakon divljih 60-ih i 70-ih, u kojima je znao spašavati oca od svjetine razbjesnjele neskrivenim fašizmom, u 80-ima se Max Mosley skrasio u Konzervativnoj stranci, no bio je razočaran “kalibrom vodećih političara”. Za njega je Ecclestone svojedobno kazao da bi zasigurno bio bolji premijer od Tonyja Blaira.