18. Animafest ponovo brani davno stečeni elitni svjetski ugled

Nemoguće je govoriti o povijesti zagrebačkog Svjetskog festivala animacije a da se spomene neprocjenjiva zasluga Zagrebačke škole crtanog filma. Bez Nikole Kostelca, Vatroslava Mimice, Vladimira Kristla i ponajviše Oscarom ovjenčanog Dušana Vukotića, pogledi zaljubljenika u animaciju nikada se ne bi okrenuli k našim prostorima.

Stoga je kronološki pregled od začetka Animafesta u Zagrebu do ovogodišnjeg, 18. svjetskog festivala crtanog filma, koji svoje kratkometražno izdanje počinje prikazivati za točno dva tjedna, možda najbolje otpočeti 1959. godinom. Tada na Filmskom festivalu u Cannesu glasoviti teoretičar filma Georges Sadoul prvi put izgovora naziv Zagrebačka škola animiranog filma, obilježavajući njime specifičan likovni i filozofski svjetonazor koji je prekinuo apsolutističku vladu disneyevskih metoda i tehnika.

Nedugo zatim, 1962. godine, “Surogat” Dušana Vukotića dobiva Oscara kao prvi neamerički film koji je osvojio to ugledno priznanje. Deset godina kasnije ASIFA, međunarodna udruga za animirani film, na inicijativu autora Zagrebačke škole animacije okupljenih u Zagreb filmu osniva Svjetski festival animacije u Zagrebu, te on postaje drugi takav festival u svijetu.

Prvi svjetski festival animacije održan je 1960. godine u francuskom gradu Annecyju, koji svoje mjesto na rang-listi najvažnijih svjetskih festivala animacije zadržao do danas.

Cvjetni Animafest
Kad je osnovan zagrebački Animafest, imao je podršku Annecyja te su se dva festivala izmjenjivala i animatori su u Zagreb dolazili svake parne godine. 

Zagrebački je festival animacije od samoga početka uživao velik ugled u svijetu. Bio je uvijek izvrsno posjećen, a gosti su bili  svjetski poznati i nagrađivani animatori. Osamdestih godina na čelu tadašnjeg programskog odbora bio je Joško Marušić, jedan od najznačajnijih stvaralaca Zagrebačke škole animacije.

– Svojom najvećom zaslugom iz tog vremena smatram koncept festivala na Cvjetnom trgu iz 1988. godine. Cijeli je prostor bio u službi festivala. Tada je došlo više od četiristo gostiju iz cijeloga svijeta, u žiriju je sjedio Jim Henson koji je sa svojim Muppetima doživljavao vrhunac karijere, a nagradu za životno djelo dodijelili smo slavnom Chucku Jonesu, deset godina prije nego je za iste zasluge dobio Oscara – sjeća se Marušić, uvjeren da se radilo o dosad najboljem Animafestu.

Marušić je pet godina nakon “cvjetnog” Animafesta dobio puno teži i zahtjevniji zadatak. Bila je godina 1992. i nije se znalo hoće li se festival uspjeti održati ili ne:
– Dobio sam nemoguć ratni zadatak postavši umjetnički direktor festivala. Te smo ga godine ipak uspjeli održati iako je zračna luka bila zatvorena i došlo je samo dvadesetak ljudi iz svijeta. Smatram da smo tada spasili tu manifestaciju. Krizno razdoblje trajalo je do 1998. godine, kada se pojavilo mnogo ljudi iz svijeta i mogli smo reći da smo potpuno vratili ugled Animafestu – kazao je Marušić.



Logična smjena generacija
Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu imao je oduvijek aureolu nečeg jedinstvenog i elitnog. Upravo održavanje tog dojma bila je Marušićeva glavna zadaća tijekom gotovo deset godina na čelu Animafesta.

Želio je da festival ostane elitni, ali po percepciji populistički:
– Oko 1800 ljudi svake je večeri u KD “Lisinski” gledalo sofisticirane filmove. Smatralo se prestižom biti na festivalu jer se znalo da će tamo biti deset oskarovaca – priča Marušić. S odgovorne direktorske stolice otišao je 1998. godine, a 2000. godine festival se vraća u ruke Zagreb filmu, što Marušić ocjenjuje kao veliku pogrešku.

– Tada je Animafest u Zagrebu doživio velik pad, što je pokazalo da nije dobro kada producent organizira festival. Ministar Vujić imenovao me 2002. godine predsjednikom vijeća festivala te sam ponovo uzeo stvari u svoje ruke – priča Marušić, koji je prošle godine festival  mirno prepustio drugim ljudima. Otišao je jer je, kako kaže, osjetio da je posao počeo obavljati rutinski.

– Festival je trebao svježe ideje, a ja više nisam imao volje. Bilo je vrijeme za smjenu generacije – objašnjava Marušić, koji se tada posvetio onome što ga je oduvijek privlačilo, a to je stvaranje vlastitog dugometražnog animiranog filma.

Ugledni zagrebački festival tako je došao u ruke mlađih ljudi. Umjetnički direktor sada je Krešimir Zimonić, najistaknutiji predstavnik mlađeg naraštaja Zagrebačke škole crtanog filma i dugogodišnji član vijeća Animafesta.
Izmjena generacija donijela je festivalu neke novosti. Organizacija je pripala tvrtki “Hulahop” koju vode Olinka Vištica i Dana Budisavljević, a “cure” – kako ih zovu u poslovnom okruženju – već su se dokazale izvrsno odradivši prošlogodišnje dugometražno izdanje Animafesta.

– Naglasak Animafesta uvijek je na istraživanju, ispitivanju novih ideja i tehnika. Danas autori misle i na tržište, te često prave serije filmova. Na Animafestu se ipak pokazuju filmovi koje nigdje drugdje ne možete vidjeti. Ljubitelji animacije to jako dobro znaju, kao i mladi koji dolaze i tek otkrivaju taj svijet – kaže Zimonić.

Novi je direktor jako zadovoljan prošlogodišnjim dugometražnim festivalom i smatra da nema potrebe spajati dva festivala u jedan. Razlog tome je činjenica što dugometražni crtani filmovi više nisu namijenjeni samo tržištu nego se pojavljuju i izvrsni autorski filmovi.



Filmovi iz 57 zemalja
Ove je godine na adresu zagrebačkog Animafesta pristiglo čak 1336 filmova iz 57 zemalja, a tročlanoj selekcijskoj komisiji nije bilo druge nego sjesti i gledati. Jedan od članova komisije, poznati hrvatski autor animiranih filmova i stripova Dušan Gačić, podijelio je s nama svoje impresije: – Prvo što mi je palo u oči bio je sadržaj koji odabiru autori iz cijelog svijeta: prevladavaju paranoja, depresija i otuđenje. U sedam dana nasmijali smo se samo dva-tri puta. S druge strane je oprečni svijet sjajnih ruskih bajki, u koje je uložen golem novac i trud – kaže Gačić, hvaleći kompozicije i ideje ruskih animiranih filmova.

– Filmovi s Dalekog istoka primjetno su duži od ostalih, okrenuti komercijalnoj svrsi. Dobro su napravljeni, ali smatram da kreativno nisu na visokoj razini – komentira Gačić. Bilo je gotovo nepotrebno pitati koriste li se autori računalnim tehnikama. Međutim, i u tom su području nastale nijanse prepoznatljivosti među autorima.

Tehnika za novo doba
– Netko računalo koristi s mjerom, a većina se potpuno prepusti mogućnostima tehnologije te obrada postaje važnija od same priče – ističe Gačić. Navodi Matiju Pisačića kao autora koji je u svojoj likovnosti kompjutorske tehnike sveo na najmanju mjeru. Krešimir Zimonić je, osvrćući se na pogledane filmove, primijetio da se kompjutorskim temama autori sve više približavaju realizmu.

– U velikom broju filmova uočljivi su slični motivi. Primijetio sam npr. da se pojavljuju likovi riba, jutarnje mokrenje u školjku – priča Gačić, dodajući da su neki filmovi iznenađivali sve članove komisije: – Pucali smo od smijeha kad smo gledali mađarski film “KJFG No.5”, a najviše nas je šokirao francuski “Skhizein” koji prikazuje napredovanje psihičke bolesti. Stvarno ima snažnih filmova, koji se u pamćenje vraćaju mjesecima – kaže Gačić.

Projekcije će se odražavati u kinima Europa, Central, Grič te u novom Otvorenom kinu Gliptoteka, a Zimonić tvrdi da će se svaki film pokazivati tri puta. Neće nedostajati ni zanimljivih performansa. Osim filmova u glavnoj natjecateljskoj kategoriji, očekuje nas i studentsko natjecanje, filmovi za djecu, namjenski te internetski filmovi. Popratni programi “Moja Afrika”, “Žene u animaciji”, “Anima Docs”, “Svjetski klasici” i mnogi drugi sigurno će pronaći svoju publiku, a Animafest će još jednom obraniti svoj ugled.