Jedan koktel je dovoljan. Dva su previše. Tri više nisu dovoljna – rekao je naš profesor Zlatan Kalifić na početku svoga predavanja predmeta Osposobljavanje za posao barmena. Taj mi je predmet bio najzanimljiviji od svih drugih u Turističko-ugostiteljskoj srednjoj školi Stari Zaton u Starome Zatonu, koju sam pohađala četiri godine, iz dva razloga: prvi je bio moj osam godina stariji brat Zvone koji je bio barmen na jednom talijanskom kruzeru, a drugi razlog je bio zaigrani, ali ujedno i ozbiljni način na koji nam je crnokosi, čvrsto građeni profesor Kalifić tumačio kako se postaje barmen ili barmenica i kako se otkrivaju tajni sastojci najslavnijih pića na svijetu. Svi ti razlozi su utjecali na moju želju da i ja postanem izučena barmenica.
U svojim predavanjima je profesor Kalifić iznio, između ostaloga, i svoje mišljenje o tome kako je svaka osoba koja profesionalno radi posao u kojemu je alkohol glavni sastojak dužna biti trijezna na svome radnome mjestu. Mi, njegovi osamnaestogodišnji i devetnaestogodišnji učenici i učenice smo se glasno nasmijali toj naoko paradoksalnoj sprezi između alkohola i trijeznosti. Nastavnik Kalifić se i sam nasmijao, visoko podižući svoje crne, grmaste obrve. Znao je valjda iz vlastitoga iskustva to što je govorio. Ali nije želio ulaziti u pojedinosti. Nastavio je predavanje o razlozima zbog kojih barmeni i barmenice moraju biti trijezni, naglašavajući da je trijeznost prva koja pruža barmenu istančan okus za različito destilirane vrste alkohola, melase, žitarica, limuna, kave, naranči, šećera, voćnih i povrtnih sokova, maslina, celera, višanja, papra, soli, jakih umaka, vode i još nekih drugih sastojaka potrebnih za određeni koktel.
“Ali, da bi barmen napravio dobar koktel”, profesor Kalifić je dodao stišanim, ali dramatičnim tonom u glasu, “barmenu nisu potrebni samo istančano čulo okusa i znanje svih sastojaka koji su neophodni za pripremu određenog koktela. Barmenu su jednako tako potrebne kreativnost i plesačka lakoća s kojom u rukama drži, uzdiže, pa spušta i trese glazbeni shaker, to jest, cilindrično oblikovanu, čeličnu čašu s poklopcom u kojoj se pripravlja koktel”. Ta visoka, trbušasta čaša mi je izgledala kao ručni torpedo napunjen kockama leda, žestokim, slatkim, i oštrim i glatkim pićima koja su u svome prožimanju stvarala okus novoga, neodoljivo privlačnoga koktela.
Onda je na radost svih nas u razredu profesor Kalifić demonstrirao gipkim pokretima kako se pleše s nehrđajućom, čeličnom koktel-čašom. Najprije joj je stavio poklopac na glavu, zakratko je čvrsto držao u vertikali ispred sebe, onda je nekoliko puta protresao, pa podigao u vis kao lakonogu plesačicu, zatim je lagano spustio u ravninu svojih prsa i ponovo je protresao, razbijajući tim muzikalnim poktretima kocke leda u fine, sjajne kristale. Kad je profesor Kalifić završio svoj ritualni ples s čašom za koktel, svi smo u razredu bučno zapljeskali, nespretno pokušavajući imitirati njegove pokrete.
Nakon toga plesa smo u školskoj kuhinji počeli svladavati gradivo o tome kako prepoznati mirise različitih alkoholnih pića i kako tim pićima mijenjati okuse putem molekukarne miksologije. Naginjali smo nosove nad otvorene boce s viskijem, votkom, džinom, rumom, tekilom, vermutom, maraskinom, prošekom, absintom, rakijom, crvenim vinom, šampanjcem i drugim međunarodno poznatim oštrim pićima. Pri tom smo se useknjivali i mrštili jer nam je jak miris alkohola štipao mirisne stanice u nosu. Ove su pak odmah slale mozgu poruku s imenom mirisa koji smo upravo bili udahnuli. To mirisanje alkohola potpuno me opilo.
Zatim smo na isti način upoznali razne sokove, kavu, voće, sol, papar, masline, pikantne umake poput tabaska, pa bazilik, celer i ružmarin. Onda je na red došlo učenje o tome kako se pripremaju neki od najpoznatijih koktela na svijetu: Sangria, Bloody Mary, Classic Manhattan, Margarita, Black Russian i drugi.
Budući da se zovem Mare, izabrala sam pripremanje koktela Bloody Mary za moj završni ispit u iz predemeta Osposobljavanje za posao barmena. Odnosno barmenice. Koktel je navodno dobio ime po englesko-irskoj kraljici Mary koja je živjela u 16. stoljeću. Proganjala je i pogubljivala one koji se nisu slagali s njezinim načinom vladanja. Po svemu sudeći, kraljica Mary nije bila uzorna povijesna figura, ali koktel s krvavo-crvenim sokom od rajčica, vodtkom i ostalim sastojcima morao je dobiti ime po nekoj svjetski ozloglašenoj figuri.
Na dan polaganja ispita smo se svi iz razreda skupili u školskoj kuhinji. Naravno, profesor Zlatan Kalifić je bio s nama, odjeven u tamnoplavo odijelo, svjetloplavu košulju, crvenu kravatu i crne cipele. Izgledao je kao direktor hotela s pet zvjezdica. Nas devet učenica i učenika smo bili odjeveni u crne hlače, bijele košulje i tamnocrvene prsluke. Oko struka smo imali svezane duge, crne pregače. Ja sam skupila svoju tamnu, kovrčavu kosu u konjski rep zato da izgledam uredno. Svi smo bili spremni za polaganje ispita. Ali naša spremnost nam nije pomogla da se tako lako oslobodimo treme koja nas je tresla kao što shaker u sebi trese koktel. Profesor Kalifić je pohvalio naš izgled, rekavši da svi izgledamo lijepo i profesionalno. Njegov kompliment je malo ublažio naš strah od zadatka pred nama. Nisam mislila da će me uhvatiti takva trta zato što sam se obično znala nositi sa stresom. Naime, igrala sam košarku u školskome timu i bila upoznata s načinom na koji se mogao olabaviti pritisak straha od igranja utakmice pred stranom publikom. Duboko disati, brojiti u sebi do deset i natrag, skakutati u mjestu i bodriti sebe i svoje suigračice čvrstim kimanjem glave. Ali ovo nije bila utakmica koju smo moje suigračice i ja zajedno dobivale ili gubile. Ovo je bio ispit na kojem sam morala sama pokazati to što sam naučila o koktelima, kako ću najbolje što mogu pripraviti Bloody Mary i kako ću nam objema priskrbiti dobru ocjenu.
Kada je na mene došao red da napravim piće, nervozno sam prišla dijelu pulta na kojem sam malo ranije bila poslagala sastojke za svoju krvavu kraljicu: malu bocu votke, sok od rajčica, sok od limuna, bočicu s umakom ljutoga tabaska, papar, soljenku, prstohvat ribane kore limuna, šest kocaka leda u ohlađenoj plastičnoj vrećici, stabljiku celera, plastičnu čašu sa zacrtanim oznakama za mjerenje tekućine u mililitrima, metalni shaker koji sam zvala torpedo i na kraju bijeli tanjurić s elegantnom, staklenom čašom na stalku, napravljenom u obliku slova T. Kad sam sve te stvari složila u red, ruke su mi još malo drhtale. Onda sam udahnula zrak, ubacila u torpedo kockice s ledom, zatim ih zalila s 40 mililitara votke, 90 mililitara soka od rajčica, 15 mililitara soka od limuna, nekoliko kapi tabaska, malo papra i soli, i na kraju prstohvat ribane kore limuna. Zatim sam zatvorila torpedo s cilindričnim poklopcom. Ta cijela radnja je trajala oko minutu i pol. Zatim sam brzo ulila u plastičnu čašu za mjerenje malo votke, umočila kažiprst u nj, pa mokrim prstom prošla po rubu elegantne čaše za koktel. Potom sam iz soljenke prosula malo soli na lijevi dlan i nanijela sol desnim kažiprstom na mokri rub čaše za koktel. Kristalni vijenac soli je zasjao na njezinoj okrugloj glavi kao kraljevska kruna. Ta je radnja trajala oko tridesetak sekundi. Potom sam desnom rukom uhvatila torpedo za glavu i podigla ga s pulta. Lijevom rukom sam ga uhvatila za dno i počela ga ritmično tresti, gore dolje, lijevo, desno, kao da s njim plešem rumbu. Tjedan dana sam kod kuće vježbala pred ogledalom mjerenje sastojaka za koktel i to nezgrapno drmanje i njihanje s torpedom. I dok sam se tako svijala i u sebi brojila sekunde, istovremeno sam osluškivala kako se kocke leda u torpedu razbijaju o njegov zaobljeni, unutrašnji zid, miješajući se s votkom, sokom od rajčica i drugim sastojcima. Kad sam izbrojila do dvadeset i dva, prestala sam s tréšnjom. Dva puta sam puta duboko udahnula i izdahnula zrak. Onda sam položila shaker na pult pokraj čaše za koktel, otvorila ga i pažljivo izlila iz njega gustu, crvenu tekućinu s ledenim kristalima u jednonogu čašu za koktel. Moja Bloody Mary je aromatično mirisala i izgledala kao prava kraljica. Zatim sam tanjurić s koktelom odnijela k profesoru Kalifiću držeći podlakticu lijeve ruke svijenu na leđima.
Profesor Kalifić je uzeo čašu s tanjurića, pogledao njezin sadržaj kritičkim okom, pomirisao ga i onda otpio iz čaše nekoliko kapi. Dok mu je piće osvajalo jezik, oči su mu se širile kao da je ugledao duha. Možda samu krvavu kraljicu Mary. Protrnula sam i pomislila da sam nešto gadno zaribala. Stisnula sam usnice i ukočeno čekala presudu. Nisam se usudila disati. Onda je degustator moga pića ispio jedan puni gutljaj, provaljao ga u ustima i potom ga pustio da mu se slije niz jednjak u želudac. Na tren sam zatvorila oči. Koljena su mi klecala.
Profesor Kalifić je konačno uskliknuo: “Mare, tvoja Mary je bloody paprena! Drugi put budi malo škrtija s paprom. Inače, sve drugo je u redu. Gustoća, temperatura, sočnost i energija koktela su odlične. Čestitam!”
Zahvalila sam se profesoru laganim, konobarskim naklonom. Moja prva mušterija dala mi je dobru ocjenu.
Poslije dva tjedna, na kraju mjeseca svibnja te 2008. godine moja je generacija učenica i učenika Turističko-ugostiteljske škole u Starom Zatonu proslavila uspješan svršetak školovanja u restoranu Plava Orka. Svi mi novopečeni turistički tehničari, komercijalisti, slastičari, kuhari, konobari i barmeni bili smo veseli i ispunjeni ponosom. Oko ponoći, prije nego što je otišao kući, popularni i šaljivi profesor Zlatan Kalifić nam je kratko nazdravio, rekavši: “Svima čestitam na uspjehu. Želim vam da ubrzo dobijete posao kakav želite. I usput, što se posla tiče, još da dodam da je jedan glumac-političar jednom rekao sljedeće: ‘Čuo sam da težak rad nikada nije nikoga ubio. Ali zašto riskirati?’ Eto toliko! Sretno svima i laku noć!” Profesora Kalifića smo otpratili uz pljesak.
Sutradan se brzinom munje pronijela gradom vijest da su prošle noći na Kamenom mostu, koji spaja Stari Zaton i Novi Zaton, trojica huligana pretukla profesora Kalifića, uzela mu mobitel i novčanik i odmaglila. Prije zore su dva policajca našla onesviještenoga profesora. Kola Hitne pomoći su ga odvezla u bolnicu. Preživio je, ali je izgubio sluh i vid na desnom oku. Prestao je predavati u školi. Život nas ponekad prisili da potpuno zanijemimo.
Od tada je prošlo pet godina. Prije tri godine sam dobila posao barmenice u hotelu Moderato u Ljubljani. Stvorila sam koktel koji sam nazvala Zippy Zlatan (Pikantni Zlatan). Gosti ga jako vole. Sastoji se od škotskog viskija, soka od limuna, soka od brusnica, leda i kriške limete. Nema papra.
Bljutava.