Ima li poezije u afganistanskom ratu u koji su se proteklih desetljeća upleli svi znani i neznani? Nevjerojatno, ali ima. Dokazuje to potresni (anti)ratni roman \"Straža\" indijskog pisca Joydeepa Roy-Bhattacharye. Na hrvatski ga je s engleskog preveo iskusni Borivoj Radaković, a Edicije Božičević objavile su prvi prijevod na svijetu, što je razlog za čestitke samozatajnoj urednici Sanji Janušić iz ambiciozne zagrebačke nezavisne izdavačke kuće.
U \"Straži\" nema dežurnih ideologa ni lažnih ideologija. Autor priča u osnovi malu, komornu priču s afganistanskog ratišta, točnije iz provincije Kandahar sa borbene ispostave Trasândan u kojoj jedna Afganistanka želi samo dostojno pokopati svog brata stradalog u sukobu s tek naoko nadmoćnim američkim vojnim snagama. Pisac sirotu Afganistanku, koja je usput rečeno i bogalj, metaforički, ali s puno razloga uspoređuje s Antigonom. I ima pravo jer afganistanski sukob koji je i civilizacijski ima svu dubinu i očaj onoga što kolokvijalno zovemo grčkom dramom. Autor je radnju podijelio na iscjepkana, ali ulančena svjedočanstva raznorodnih aktera iz afganistanskog ratnog pakla koji nesmiljenim intenzitetom traje i dok čitate ovaj tekst. Svako od njegovih junaka ima svoju istinu, svoj moral, svoje osjećaje i svoje razloge. Pisac ih uvažava i ne prezire pa u romanu gotovo da i nema tipičnog negativca, što može biti i velika prednost, ali i mana romana. Roy Bhattacharya svojom \"Stražom\" zapravo žigoše sve ratove i sve ratnike, osuđujući ih, ali i žaleći, pokazujući da nije preuzeo nezahvalnu ulogu arbitra koji će svisoka pljuckati po ljudskim manama i vrlinama, nego da je svjedok i te kako svjestan svih dilema koje nudi svaki rat, a naročito onaj afganistanski koji je nekako nestao iz fokusa svjetske političke elite jer je svoje gnojne ratne kopije lansirao diljem svijeta koji se kune u svoje globalizirano slobodarstvo. (D. Derk)