ZAGREB - "Ne znam koliko sam učinio kao mogući pjesnik, ali s ponosom bilježim koliko sam poslužio kao promicatelj naše pjesničke rečenice", napisao je Studentskom kulturno-umjetničkom društvu "Ivan Goran Kovačić" u Zagrebu pjesnik i glazbenik Arsen Dedić reagirajući na vijest da je dobitnik "Goranova vijenca" za ukupni prinos pjesničkoj umjetnosti. Naznačajniju hrvatsku pjesničku nagradu Dediću je dodijelio žiri "Goranova proljeća" u sastavu Bernarda Katušić, Branko Maleš (lanjski laureat), Tonko Maroević, Miroslav Mićanović i Nikica Petrak.
Nagradu "Goran" za mlade pjesnike dobio je Branko Vasiljević iz Pazina za rukopis "Zid", a u sastavu žirija bili su Tomica Bajsić, Maša Kolanović i Tvrtko Vuković. Žiri je izdvojio i rukopise Martine Globočnik i Jelene Ivezić, te pohvalio Gordanu Glibo, Zrinku Merčep, Franju Nagulova i Marinka Nikolića.
Akademski glazbenik i najpopularniji hrvatski šansonijer svjetskoga ranga Arsen Dedić rođen je u Šibeniku 1938. godine. U književnost ulazi sredinom pedesetih kada pjesme objavljuje po časopisima. Prvom knjigom pjesama "Brod u boci" (1971) na velika vrata ulazi u hrvatsku književnost. Knjiga se u pet izdanja prodaje u čak 25.000 primjeraka i tako poezija prvi puta postaje dio masovne kulture, a Dedić najčitaniji hrvatski pjesnik. Iste godine postaje i član tadašnjeg Društva književnika Hrvatske, a Dedićeve su pjesme odavno već u prestižnim antologijama cijenjene hrvatske poezije. Otada u zemlji i inozemstvu objavljuje trinaestak knjiga, ali u strukovnoj književnoj javnosti i javnoj percepciji nikada nije prihvaćen kao neupitni pjesnik visokih poetskih dometa, nego kao kreativni glazbenik koji se bavi i poezijom. Dedića ne gledaju kao gospodara, nego kao slugu poezije.
Dedić nastupa na brojnim pjesničkim promocijama, uglazbljuje brojne naše pjesnike od Gorana, Ujevića i Cesarića do Goloba, Kaštelana i Fiamenga. Prevodi Aznavoura, Okudžavu, Visockog, Paolija, Endriga. Objavljuje album "Pjevam pjesnike", a s Goranom Matovićem više od tisuću puta izvodi posvetu Ujeviću s naslovom "San i ludilo". Pa ipak, Dedićeve pjesme poput "Ne daj se, Ines", "Moderato cantabile", "Moj brat", "Čovjek kao ja" ili "Kuća pored mora" mogu se ubrojiti među najomiljenije i najcitiranije pjesme svekolike hrvatske poezije.
Dedić je ukinuo neprirodne granice između poezije i glazbe. On je i najdosljedniji izgnanik iz tzv. visoke književnosti koji je izmaknuo akademskim častima i akademskom interesu. Dodjela "Goranova vijenca" Arsenu Dediću pravi je povod za temeljito čitanje pjesnika sjetne zavičajnosti čije poetsko vrijeme tek dolazi.
Denis Derk