Netom nagrađen najvišim državnim priznanjem za umjetničko stvaralaštvo, Nagradom "Vladimir Nazor", Ivo Brešan pred čitatelje iznosi "Kockanje sa sudbinom", roman kojim pokazuje da je još posve daleko od okamenjena spomeničkog statusa kakav bi mogla sugerirati nagrada za životno djelo. Posve suprotno, "Kockanje sa sudbinom" (objavljeno u izdanju Nakladnoga zavoda Matice hrvatske), neoboriv je dokaz iznimne vitalnosti Brešanove književne radionice koja je upravo izbrusila pravi mali prozni dragulj! Javnosti će biti predstavljen danas u Društvu hrvatskih književnika.
Uspješan u svakoj književnoj vrsti u kojoj se ogledao (od znamenitih "grotesknih tragedija" koje su osvojile domaće i inozemne pozornice kao malo koji dramski komadi suvremene hrvatske književnosti, preko popularnih tv-serija i filmskih scenarija za rijetke hrvatske rekordere gledanosti, do cijenjenih i rado čitanih romana i pripovijedaka), Brešan je u najnovijem romanu spojio sve vrline svoga pripovjedačkog dara (lakoću i vještinu kojom vodi priču, uvjerljivost likova i dijaloga, atraktivnost teme, izazovnost glavne ideje, stilsku čistoću), a izbjegao i ono malo nedostataka što ih je kritika znala zapaziti u dosadašnjoj njegovoj prozi (opširnost, neproduktivno ponavljanje ili neprirodno umetanje "ideologiziranih" ulomaka u tkivo priče).
"Kockanje sa sudbinom" uzorno je zamišljena i izvedena proza u žanru romana detekcije (žanrovska novost u Brešana, ostvarena u najboljoj tradiciji suvremenoga hrvatskog krimića, najbliža pavličićevskom obrascu intelektualne potrage za razrješenjem zagonetke zločina). Žanrovski je pak model autoru samo poslužio kao prikladan okvir za priču visokoga stupnja aktualnosti i izazovnosti: mjesto je radnje Hrvatska, Dubrovnik; vrijeme je poratno, s retrospekcijom u ono nedavno, ratno u kome je i s hrvatske strane počinjen zločin; pokretač je radnje umirovljeni profesor filozofije i strastveni kockar koji se svojom profesijom i svojim hobijem služi ne bi li razotkrio počinitelje (i idejne začetnike) zločina (izravno: riječ je o traumatičnom slučaju Pakračke poljane, faktografskom podatku na kojem Brešan gradi svoju fikcionalnu potragu).
Rezultat tog dobrog spoja intrigantne teme i primjerene joj književne obrade napet je roman što se čita u dahu, lako i brzo. No, lako i brzo jamačno neće biti zaboravljen: moralne dvojbe koje nenametljivo otvara još će dugo tražiti prave odgovore.
M. Jurišić