Djevojka s bisernom naušnicom

O životu Jana Vermeera, cijenjenog nizozemskog slikara iz 17. stoljeća, ne zna se puno. Od četrdesetak danas poznatih Vermeerovih slika za desetak se smatra da nisu autentične.
Premda je utemeljen na knjizi "Djevojka s bisernom naušnicom" Tracy Chevalier koja slobodno interpretirajući šture biografske podatke izmišlja priču o nastanku istoimene Vermeerove slike, film se doima kao da je jednostavno nadahnut samom slikom. A kako slika nema liniju priče nego "samo" nudi slutnje i mogućnosti, filmotvorci su odlučili oblikovati djelo u kojem će važnije od onoga što se događa biti ono što se ne događa i ono što se možda moglo dogoditi.

Smještena u Delft 1665., tanka vlas priče opisuje kako je u kuću Vermeera došla nova sluškinja Griet. U inteligentnoj i skromnoj djevojci povučen i suzdržan majstor kista otkrio je umjetničku dušu osobe koja intuitivno razumije boje, svjetlo i kompoziciju, a kasnije ju je upotrijebio kao model za naručenu sliku (u stvarnosti nije poznato koga je Vermeer naslikao).

Iako filmovi o slikarima ne moraju nalikovati njihovim slikama, tvorci "Djevojke" (baš kao, primjerice, odličnih "Fride" ili "Pollocka") odlučili su se za takav pristup i uspješno stvorili tiho, podigrano ostvarenje s unutrašnjim sagorijevanjem u kojem veći značaj od radnje i (škrtih) dijaloga imaju svjetlo, sjena, boja, ugođaj, lica, ritam Mrvicu dosadno, ali bez ustupaka.
Između ostaloga, film je nominiran za tri Oscara i sedam BAFTA i dva Zlatna globusa. (J. H.)