Jesu li umjetnička djela samo proizvodi za upravljanje

Hrvatska radiotelevizija danas, dakle u 21. stoljeću, ima i jedan vrlo neobičan odjel. Zove se Upravljanje proizvodom. Što li se krije iza tog čudnog naziva koji kao da nam se spustio iz vremena Kidričevih petoljetki ili iz doba kada se i na fakultetima proučavao predmet Teorija i praksa samoupravnog socijalizma?

Iza tog imena krije se odjel koji vodi Josip Popovac, a koji, među ostalim, ugovara međusobna prava i obveze HRT-a i autora koji HRT-u prodaju znanja i usluge. Među njima su i dramski pisci. Pa je jedan od njih dobio prijedlog ugovora koji su mu poslali iz Upravljanja proizvodom. Upravljači proizvodom od dramskog autora traže potpis na ugovor prema kojemu će HRT imati isključiva i neograničena prava iskorištavanja emisije snimljene davnašnjih godina. I onda preciziraju na što se to pravo iskorištavanja odnosi. A odnosi se na isključivo i neograničeno pravo emitiranja emisija (i vremenski i po broju) zemaljskim, satelitskim, kabelskim i drugim sadašnjim i (pazi sad) budućim načinima rasprostiranja radiodifuznog signala, uključujući sustav zatvorenog kruga, slobodno ili kodirano, u zemlji i inozemstvu, za javno i (pazi sad) privatno korištenje, ali i emitiranje putem interneta i mobitela.

I tu nije kraj. Od dramskog autora traži se i odobrenje da HRT dobije isključivo i neograničeno pravo korištenja emisija nelinearnim sustavom – na zahtjev (on-demand) bilo kojim sadašnjim ili (opet) budućim tehničkim sustavom, za prijam i emitiranje na bilo kojoj vrsti uređaja te na bilo kojem tehničkom standardu. Traži se isključivo i neograničeno pravo reproduciranja i distribucije emisija, uključujući sinkronizaciju, isključivo pravo javnog prikazivanja, javnog prenošenja i javnog priopćavanja radiodifuznog sistema, isključivo pravo prikazivanja emisija na festivalima, natjecanjima i sličnim priredbama u zemlji i inozemstvu, isključivo pravo prevođenja emisija na druge jezike...

I ako mislite da je odjel Upravljanja proizvodom tu stao bombardirati našeg dramskog pisca, ljuto se varate. Tek sada slijedi kanonada. HRT od pisca traži isključivo pravo adaptacije, prerade ili druge prilagodbe prema zahtjevima programa, korištenje u cijelosti ili u izvacima. Traži se i isključivo pravo izrade i distribucije nosača zvuka i/ili slike i zvuka, uključujući prodaju, iznajmljivanje i posudbu na nosačima (ne aviona, nego videokaseta, CD-a, DVD-a, BD-a...). HRT inzistira i na isključivom i neograničenom pravu prodaje i razmjene snimke emisija u zemlji i inozemstvu te na isključivom pravu produkcije, reprodukcije, distribucije, odnosno prodaje knjiga, pisanih članaka, fotografija i drugog materijala, tiskanog ili netiskanog u vezi s radiotelevizijskim programom. I negdje pri kraju, traži se upotreba imena AUTORA u korištenju bilo kojeg prava stečenog ovim ugovorom. Navodi se i da HRT sva ova prava stječe nastankom djela te da ih može neograničeno dalje osnivati za treće osobe.

A što dobiva autor? Taj jadničak stječe pravo na posebnu naknadu za reprizna emitiranja cjelovitog djela (za necjelovita ne dobiva ništa), i to u iznosu 12,5 posto srednje vrijednosti naknade za tu vrstu djela prema vrijedećem cjeniku HRT-a u vrijeme emitiranja. I još jedna opaska. Taj isti autor nema pravo na naknadu za reprizu ako je emitiranje ponovljeno u roku od osam dana od dana prethodnog emitiranja djela za koje je dobio naknadu. I na takve se ugovore našim dramskim, ali i svim ostalim autorima potpisuje glavni ravnatelj HRT-a. Koji zahvaljujući ovakvim ugovorima postaje i jedan od glavnih robovlasnika hrvatske kulture.

>> Između srpa i čekića: Hrvatska kultura zaglavljena u tranziciji socijalizma u kapitalizam