“Od svih slikara na svijetu, najbolje je i najtočnije slikao autobuse”, napisao je o crnogorskom slikaru i kiparu Voji Staniću književnik Miljenko Jergović. A veliki likovni umjetnik Vojo Stanić večeras specijalno dolazi u Zagreb kako bi prisustvovao otvorenju samostalne izložbe u Muzeju Mimara. Pred zagrebačkom će publikom izložiti četrdesetak slika koje su prije Zagreba vidjeli posjetitelji glasovite Puškinove galerije u Moskvi.
Rođen u Podgorici 1924. godine, završio je kiparstvo u Beogradu, a njime se prestaje baviti već polovicom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Otada se bavi slikanjem, a osim u Herceg Novom, povremeno živi u Parizu, Norveškoj i Rimu pa ima i zapaženu međunarodnu karijeru koja je okrunjena 1997. godine kada izlaže na Venecijanskom bijenalu.
Brojni su kritičari, kako to u predgovoru izložbe podcrtava Tonko Maroević, podsjećali na Stanićeve afinitete prema Boshcu i Van Goghu, ali i ukazivali na sličnosti s morfologijom De Chirica i Magrittea, pa i spominjali atribute naivnosti i nadrealizma, ali i govorili o paralelama s Prévertovim pjesništvom. Sve to svjedoči o iznimnoj kvaliteti i civilizacijskoj utemeljenosti Stanićeva slikarskog stvaralaštva koje sada već traje duže od pedeset i pet godina i ne ulaguje se nikakvim modama i pravcima.
Stanić je umjetnik individualist, snažno okrenut Mediteranu, slikar koji poput Miljenka Stančića zna i može stvoriti svoj autohtoni likovni jezik i umjetnički svijet u kojem stvara vlastita pravila koja oduševljavaju i kritiku i javnost željnu intelektualnih podražaja.
“Negdje poslije 1975., nekako baš nakon rimskih iskustava, Stanić se odlučnije vinuo u autonomiju ironičnog opservatora, u slobodu suverenog kombinatora, u svježinu nadepohalnog iluminatora”, kako to ushićeno zaključuje još jedan u velikom nizu Stanićevih poklonika akademik Maroević.