Mnogi ljubitelji kriminalističkih romana u svom omiljenom štivu očekuju mnogo više od zanimljive istrage nekog krvoločnog zločina. U prvom planu moraju biti zanimljivi likovi, detalji iz njihovih privatnih života. Tu je zatim i precizna socijalna slika društva u kojem se radnja događa, a tek tada se od autora očekuje da iznenadi i nekom zanimljivom potragom za ubojicama ili teroristima. Autori krimića već su isprobali sve recepte na zadanu temu i zato je izuzetno zanimljivo u ruke uzeti čistokrvni triler koji barata i neki drugačijim postavkama. Upravo je takav roman "Krhotine" Karin Slaughter (urednica Bojana Franić, prijevod Mirta Jambrović, 99 kuna) koji je nedavno objavila izdavačka kuća Znanje, kao prvi roman u svojoj, sada redizajniranoj, biblioteci Hit.
Naime, autorica tog romana najpoznatija je upravo po serijalu trilera o istražitelju Willu Trentu. Njegove metode su nadasve neobične, jer glavno oružje za rad su mu diktafon i kompjutorski program za provjeru pravopisa. On je, naime, disleksičar – čita teško i sporo, uz gadnu glavobolju, a kada je umoran slova postaju nevjerojatna zbrka pred njegovim očima. Unatoč tome on je najbolji u rješavanju najzamršenijih zločina i posebno vješt u "čitanju" tragova zatečenih na mjestu zločina. Upravo time počinju i "Krhotine".
Policija je pozvana u bogatu kuću u elitnom naselju Atlante, a Will Trent na mjesto zločina stiže u pratnji svoje šefice, jer dojava glasi da je ubijena unuka jednog od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi toga grada. U tragovima iz kojih svi čitaju dva ubojstva, Will Trent vidjet će nešto sasvim drugo i u tom trenutku počinje utrka s vremenom, ne bi li se žrtva zločina ipak pronašla živa. Uskoro se saznaje da se i u pozadini zločina kriju ljudi koji ne znaju dobro čitati i pisati, no disleksičan istražitelj, koliko god bio genijalan, jednostavno ne vidi da su prijeteća pisma pogrešno napisana.
U takvim se detaljima priče najbolje otkriva način na koji je autorica romana detaljno istražila svijet disleksičara. Ta svoja istraživanja omotala je u plašt uzbudljivih potraga za zločincima, a njezin je glavni lik ne samo disleksičan već i vrlo problematične prošlosti (dijete pronađeno u kanti za smeće, čovjek koji je punoljetnost dočekao u domovima za ostavljenu djecu, jer nije bio dovoljno simpatična beba koju bi potencijalni roditelji poveli kući u neki bolji život). Iz takvog je životnog iskustva izrastao njegov dar da ulazi u umove zločinaca, ali i silna potreba da prikriva sve o svojoj osobnosti. Zato za njegovu "manu" ne znaju ni najbliži suradnici, a podjednako mu je problematičan i privatni, tj. ljubavni život. Karin Slaughter je do perfekcije precizno stvorila svijet svog glavnog junaka, a s njim i svoju reputaciju "jedne od najboljih američkih spisateljica kriminalističkih romana", kako joj komplimentira književna kritika The Washington Posta.