Oliver Frljić proveo je dan u avionima i na aerodromima, vraćajući se iznenada iz Krakowa u Zagreb. U Starom teatru u Krakowu radio je predstavu "Nebožanska komedija", ali je ona iznenada zabranjena. Kako je objasnio cijeli autorski tim predstave u pismu koje su uputili AC medijima ravnatelj je "skinuo" predstavu nakon napisa u jednom desničarskom dnevnom listu koji je baratao neistinima i glasinama.
No, nakon njega su krenule ozbiljne prijetnje glumcima i autorima predstave, a umjesto da ih zaštiti teatar je odlučio prekinuti rad na predstavi. Frljić i suradnici o tome govore kao o cenzuri i napadu na umjetničke slobode, te ističu je glumcima čak i zabranjeno da uoće govore o nastaloj situaciji.
Predstava se, kaže Frljić, pokušala baviti antisemitizmom i odnosom Poljaka spram holokausta, dakle, odnosom jednog naroda prema njegovoj prošlosti. Stoga Frljić ističe:
"Mislim da se ova pitanja moraju postavljati upravo u kazalištu. Postavljao ih je Eshil u svojim "Perzijancima" 472. godine prije nove ere i u ovih nešto manje od dvije i pol tisuće godina nisu, nažalost, nimalo izgubila na aktualnosti."
Gotovo da mu se preslikala situacija iz Srbije, kada je u Beogradu radio "Đinđića", ali Oliver kaže da je mnogo više sličnosti bilo sa pokušajima zabrana u Splitu: " I ovdje je bilo odbijanja dijela glumaca da sudjeluju u projektu jer su imali ideoloških neslaganja s onim što se i kako radi. Ali u Ateljeu 212 je tadašnji ravnatelj Kokan Mladenović stao iza projekta i nije popustio pritiscima, dok je u Krakowu direkcija nakon pritisaka desničarskih krugova predstavu zabranila. Podsjeće me to i na situaciju na Splitskom ljetu s "Bakhama" kada je Milan Štrljić odlučio zabraniti predstavu."
No, ako cenzura jača svuda oko nas, pitamo ga što će biti s njegovim autorskim projektom o obitelji Zec, kojeg je već zbog zabrane plakata za "Fine mrtve djevojke" iz zagrebačke Gavelle prebacio u Rijeku, a on kaže:
"Nakon čekić-revolucije u Vukovaru, nakon treninga za puč koji su na "Dan sjećanja", nakon referenduma koji će, ako prođe, legitimirati pravo većine da obespravi manjinu, ne znam što mogu očekivati s projektom o obitelji Zec. Već sama ideja da se o toj temi napravi predstavu podigla je naše desne medijske jurušnike na stražnje noge i pokazala da se po njihovom mišljenju i nevine civilne žrtve treba prebrojavati i grupirati po nacionalnom ključu", kaže Frljić i zaključije da se u Starom teatru u Krakowu kazalište ipak dogodilo, i to ono koje nije samo benigna zabava ili neinventivno bavljenje klasicima: "Za mene je kazalište prostor ideološke konfrontacije, dekonstrukcije nacionalnog identiteta, nešto što želi proizvoditi učinke u široj društvenoj stvarnosti.
Ovo jest bilo jako traumatično za cijeli ansmbl, ali je izvelo ideološku konfrontaciju u širem društvenom polju", zaključuje.
E, moj Frljiću! Mislio si da je Poljska i poljski narod isto što i Hrvatska i da će dopustiti da svojim kvazipredstavama obezvrjeđuješ njihova suvremena dostignuća koja te ne zanimaju kao što te ne zanimaju niti hrvatska dostignuća nego tragediju jedne obitelji koristiš kako bi skrenuo pažnju na sebe. Frljiću pokušaj napraviti nešto suvislo u kazališnom svijetu!!