O globalizaciji već govore svi: od ispisivača zidnih grafita po ulicama svjetskih metropola do visokoumnih znanstvenika svih vrsta po bjelosvjetskim kongresima. Jedni nas njome pokušavaju zastrašiti, drugi zavesti obećanjima o boljoj budućnosti koju, navodno, donosi. Što taj pojam u stvari znači? Može li ga se jednoznačno i jednostavno definirati? Koje su implikacije globalizacijskih procesa? Kada i kako rabiti pojmove poput "mekdonaldizacije svijeta", "amerikanizacije kulture", ""Svetog trojstva" globalizacije", "globalnih igrača", "globofobije", "kraja povijesti"... Odgovore na ta i mnoštvo drugih pitanja vezanih uz svjetski trend političkih, ekonomskih, ekoloških, kulturnih, komunikacijskih i svakojakih drugih zbližavanja svedenih na zajednički pojam "globalizacija", nudi metodološki priručnik s pojmovnikom dvojice američkih - Freda W. Riggsa i Henryja Teunea - te jednoga hrvatskog politologa - Anđelka Milardovića - koji je s naslovom "Mali leksikon globalizacije" upravo objavio zagrebački Centar za politološka istraživanja.
Leksikon je prvi proizvod te znanstveno-istraživačke ustanove, koja je tek nedavno osnovana kao prva privatna znanstvena institucija u Hrvatskoj. Prvi naš privatni znanstveni "poduzetnik" jest upravo dr. Anđelko Milardović, doktor politologije, znanstveni savjetnik Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, predavač na Hrvatskim studijima, osnivač nakladničke kuće "Pan liber", autor nekoliko stručnih knjiga politološkoga i historiografskoga karaktera, koji je svojim mnogbrojnim znanstvenim interesima pridodao i utemeljenje i vođenje Centra za politološka istraživanja, što zasad okuplja desetak politologa i sociologa sa Sveučilišta u Zagrebu.
Pionirska po "vlasničkim odnosima", ta je ustanova još po mnogo čemu nova i moderna. Kao što joj je globalizacija, napose položaj Hrvatske u tom svjetskom procesu, prvi i glavni predmet istraživačkih projekata, tako je i svojom organizacijskom shemom utemeljena na globalističkoj paradigmi. Jednostavno rečeno, to znači da Centar za politološka istraživanja neće slijediti uobičajen institutski ustroj s kabinetski raspoređenim znanstvenicima, istraživačima, znanstvenim novacima... Imat će, dakako, sve to (uz očekivanu potporu Ministarstva znanosti za ponuđene projekte), ali će iskoračiti i u virtualni svijet globalne umreženosti znanstvenika cijeloga planeta.
- CPI je zamišljen - kaže dr. Milardović - kao znanstveno-ekonomska umrežena jedinica za prodaju znanja, informacija. Koristi se internetom kao alatom za prijenos proizvedenoga znanja, za komunikaciju, za upravljanje i prodaju, tj. komunikaciju s tržištem. U umreženome svijetu relativizira se tako i kategorija stalnog radnog mjesta, jer umreženi članovi projekta mogu sjediti na bilo kojem dijelu kugle zemaljske - slikovito tumači dr. Milardović.
Virtualni se CPI nalazi na adresi: www.cpi.hr i ima tri i pol tisuće linkova s izravnim ulazima u centre i politološke institute diljem svijeta i u globalne politološke baze u 40 zemalja, te pristup do više od tri tisuće domaćih i stranih medija. U drugoj fazi, dodaje voditelj, virtualni će CPI imati sedam tisuća linkova. Na internetskim se stranicama može dobiti podrobna informacija o ciljevima i programu Centra, kao i poziv politolozima svih zemalja na suradnju.
A koji ih projekti mogu privući? Prvi je "Hrvatska u procesu globalizacije - promišljanje i anticipacija budućnosti", slijede: "Tranzicija i europske integracije", "Politologija na internetu", "Političke stranke u Europskoj uniji", te zasad posljednji, opet okrenut ponajprije domaćoj situaciji - "Republika Hrvatska 1990.-2004.". Rezultati svih istraživanja bit će, najavljuje dr. Milardović, sustavno i redovito objavljivani u obliku klasične ili elektronske knjige, na okruglim stolovima i savjetovanjima, u časopisima (bit će pokrenuta "Revija za politologiju")...
Posve netipično za znanstvene institucije - koje ubičajeno, premda možda kadšto i nepravedno, opterećeni predrasudama, doživljavamo kao zatvorene i trome ustanove - Centar za politološka istraživanja iskazuje dobru mjeru smisla za marketing. Ne oslanjajući se samo na uvijek skromne financijske mogućnosti odgovarajućih ministarstava, ta ustanova poziva moguće korisnike projekata i sponzore: političke institucije, stranke, interesne skupine, sindikate, vlade, tvrtke, zaklade, veleposlanstva, kulturne centre pri veleposlanstvima... da naruče projekte i (su)financiraju njihovo ostvarivanje.
Do novih ciljeva, novim putevima - jednostavna je deviza mlade znanstvene ustanove koju očigledno vode vješti poduzetnici za prodaju znanja.
Mirjana Jurišić