Podsjećamo, prevoditelj je Andy Jelčić, a autorski tim, osim redatelja Krešimira Dolenčića još čine dramaturginja Ana Tonković Dolenčić, scenografkinja Željka Burić, kostimografkinja Martina Ptičar, skladatelj Ivan Josip Skender, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, te koreograf i suradnik za scenski pokret Dejan Jakovljević.
Veliki glumački ansambl čine Zlatko Ožbolt, Filip Juričić, Željko Duvnjak, Ognjen Milovanović, Fabijan Pavao Medvešek, Davor Svedružić, Nera Stipičević, Adam Končić, Igor Mešin, Goran Malus, Saša Buneta, Ivona Kundert, Dajana Čuljak, Marija Jerneić, Ana Magud, Adnan Prohić i Božidar Peričić.
Svako uprizorenje ove komedije pokušava odgovoriti na zagonetku zašto se Mnogo vike nizašto svrstava u sam vrh najizvođenijih Shakespeareovih komada. Razloga je sigurno više jer o tome svjedoči njegova iznimna popularnost u raznim medijima; kazališnim inscenacijama i adaptacijama ne zna se ni broj, snimljeno je nekoliko filmova među kojima je svakako najpopularniji onaj Kennetha Branagha iz 1993., ali zanimljivo je spomenuti i sovjetsku adaptaciju Mnogo shuma iz nichego redatelja Samsona Samsonova iz 1973., crno bijelu verziju Jossa Whedona iz 2012. i božićnu preradu u TV filmu Much Ado about Christmas iz 2021. Tu je i opera kompozitora Charlesa Villiers Stanforda i libretista Juliana Sturgesa praizvedena 1901. te mjuzikl These Paper Bullets iz 2014. koji je skladao Billie Joe Armstrong, frontman banda Green Day. Što se naših suvremenih kazališnih horizonata tiče stvari stoje malo drugačije. Mnogo vike ni za što od 1991. igrano je samo kao Puno larme a za niš u odličnoj kajkavskoj adaptaciji Tomislava Lipljina. To će reći da se upravo ovom predstavom u kazalištu Komedija prvi put u novijoj hrvatskoj povijesti susrećemo s Mnogo vike ni za što u štokavskom standardu i svježem prijevodu Andyja Jelčića.
Režija Krešimira Dolenčića oslanja se na eklektičnost teksta i poštuje njegove dramaturške začudnosti. Naime, komad Mnogo vike nizašto unutar komičnog okvira u sebi nosi elemente drame, melodrame, pučkog kazališta pa čak i dašak tragedije. U izvedbenom smislu to znači da je predstava također dinamična i nepredvidiva, publici donosi nekoliko oštrih zaokreta u priči, promjena raspoloženja, žanra i atmosfere. U suradnji s dramaturginjom Anom Tonković Dolenčić u tekstu su podvučeni, izvučeni i kombinirani svi materijali koji čine esenciju ovog komada u svrhu što veće prepoznatljivosti, šarma, britkosti te okretnosti svih lica i situacija. Scenografkinja Željka Burić osmislila je mobilan koncept dekora koji čine pomični elementi jedne renesansne vile „na rastavljanje“. Tako se kombinacijom elemenata prostor neprekidno mijenja i prati dinamiku zbivanja na sceni. Kostimi Martine Ptičar nadahnuti su 60-im i 70-im godinama 20. st. čime je naglašena ekscentričnost lica i situacija ove komedije, likovno prate šarenilo Shakespeareove dramaturške eklektike. Skladatelj Ivan Josip Skender uglazbio je i dvije pjesme originalno upisane u komad čime ova predstava, raspolažući sjajnim ansamblom Kazališta Komedija, dobiva i svoje glazbene adute. Deni Šesnić kao iskusni oblikovatelj svjetla i česti suradnik redatelja Krešimira Dolenčića atmosferi zbivanja doprinosi svojom nenametljivom, ali itekako prisutnom estetikom.
I na kraju svega, odakle zapravo ova priča počinje, treba se podsjetiti da je ovo punokrvni glumački komad beznadno zaljubljen u svoju publiku. Uz Mnogo vike nizašto u kazalištu Komedija od 17. 11. 2022. možemo potražiti i ponovno pronaći ludost igre, koja čak i kada se igra mimo pravila, ostaje u bezgraničnom prostoru kazališne čarolije i zaziva još jednu renesansu.