“Retrospektiva redatelja Miloša Miše Radivojevića: 50 godina filmskog stvaralaštva” počinje u zagrebačkom kinu Tuškanac u srijedu 25. travnja, a 26. travnja i u riječkom Art-kinu Croatia. Gostuju Radivojević te glumac Svetozar Cvetković s kojima će razgovarati kritičar Mario Kozina u prva tri dana zagrebačkog programa.
Zagrebačka retrospektiva broji devet naslova, a otvara se redateljevim posljednjim, 16. filmom "Kako su me ukrali Nemci" (2011.), autobiografskom dramom i ujedno završnim dijelom trilogije koju još čine "Buđenje iz mrtvih" (2005.) i "Odbačen" (2007.) – a sva tri filma, koja su dio ove retrospektive, povezuje i suradnja sa Svetozarom Cvetkovićem, izvanrednim glumcem, koji je "Nemce" i koproducirao. Ovaj film potpuno i otvoreno autobiografsko djelo, zrelo i poetično, možda je najbolji Radivojevićev film – a svakako i ponovni uzlet u veliki uspjeh, i to ne samo na festivalima, kod upućene publike, znalaca i kritike, već i kod "običnih" gledatelja, što je za autora nespremna na kompromise doista najveći kompliment. Priča je to redatelja Radivojevića iz doba Drugog svjetskog rata, o njegovu djetinjstvu bez oca i s majkom kojoj je bila važnija revolucija od malenoga sina i kako je, unatoč svemu, zahvaljujući nježnosti jednog Nijemca, to bilo sretno djetinjstvo. Na velikom platnu publika će vidjeti još šest filmova počevši od debitantskog igranog filma "Bube u glavi" (1970.), preko mladenačkih radova "Bez", "Testament" i "Kvar" gdje neprilagođene, suvišne i odbačene junake maestralno igraju Dragan Nikolić, Bata Stojković i Aleksandar Berček. Kultni "Dečko koji obećava" (1981.) na neki je način prirodan nastavak "Kvara" – samo ovdje je izlazak iz malograđanskih okova i društvenih okvira svih vrsta – obiteljskih, ljubavnih, karijernih još jači, radikalniji i glasniji …U filmu "Živeti kao sav normalan svet" gledamo rasnu glumicu Sonju Savić u jednoj od njenih najboljih uloga. Slijedi "Ni na nebu ni na zemlji" u kome glavnu ulogu igra Svetozar Cvetković koji je u godinama suradnje postao, prema riječima samoga redatelja, neka vrsta njegova alter ega, "igra najgoru kosku u tim filmovima, igra jednog depresivnog, izgubljenog, često ne naročito šarmantnog i magnetičnog junaka".