Godine 431. pr. Kr. Medeja je šokirala publiku antičke Atene. Euripid im je predstavio ženu koja ubija svoju djecu. Zločin je to nezamisliv od pamtivijeka jer u ljudski gen upisan je nagon da štiti dijete, pogotovo vlastito dijete. Kako je moguće da ljudi danas bacaju djecu kroz balkon, mlate je tako da u mukama umiru u bolnici, guše ih da bi u zatvoru presudili sami sebi...?
Intimna pozornica
To se zapitao glumac, redatelj, osnivač i pokretačka snaga Arterarija Romano Nikolić. Okupivši malenu, ali moćnu ekipu suradnika, dramaturginju Olju Lozicu i glumce Anitu Matić Delić i Franu Maškovića stvorio je Medeju 21. stoljeća, predstavu "Na dnu oceana postoje neki svjetovi", koju je režirao te joj kreirao scenu i svjetlo. Rad su započeli glumačkim improvizacijama na zadane teme i od toga je satkano tkivo ove predstave, koju igraju u potkrovlju kuće koja će se uskoro rušiti. Taj intimni prostor snažno radi za predstavu koja je porušila sve zidove kazališta, jer publika (samo ih je dvadesetpetero) doslovno diše u lica glumaca, ona je gost u njihovu dnevnom boravku, voajer tragedije. A oni su bračni par s djetetom, dobrostojeći ljudi koji si mogu priuštiti kuću s jabukom i toboganom u vrtu. Oni su i ljudi koji se vole, koji nisu slučajno zajedno. A opet sve vodi u tragediju. Kako i zašto? Gdje je ta točka ljudskog pucanja?
To su pitanja koja istražuje ova predstava. Olja Lozica je od naoko svakodnevnih rečenica, tako čestih u kućnoj komunikaciji, stvorila rečenice koje su putokaz i za sreću i za najveću nesreću. U svakom čovjeku doslovno postoje oceani i u njemu neki nedokučivi svjetovi, poručuje ta predstava. I plaši, jer što ako se Medejina tragedija može dogoditi i nama? Treba se toga plašiti u našim suludim životima, upozorava redatelj.
Težak zadatak
Frano Mašković i Anita Delić potvrđuju se ovim ulogama kao dvoje istinski velikih glumaca, a prvakinja Kerempuha je i sjajno iznenađenje u velikoj dramskoj roli. Oni ovdje imaju najteži glumački zadatak, jer ništa ih ne brani od publike, i baš to su okrenuli u svoju korist. Toliko su koncentrirani jedno na drugo da iz toga izvlače pravu glumačku snagu; svaka je njihova emocija iskrena, prenesena s pravom mjerom, duboko proživljena... Gledate ih i morate im vjerovati.
Njihova tragedija potrese vas do srži, jer svatko od nas bio je u njihovim cipelama. I nas su ostavljali, varali, i mi smo ostavljali, varali... Arterarij ovom predstavom potvrđuje svoj status (malog, nezavisnog) kazališta koje se hrabro hvata ukoštac s temama o kojima svi ostali šute. Postaju time svojevrsni glas savjesti, ne samo kazališta, nego i društva u cjelini.
Dramaturginja Olja Lozica u predstavi "Na dnu oceana postoje neki svjetovi" istkala je putokaz za najveću nesreću