Nakon dvije godine pandemije i smanjenih kapaciteta pri okupljanjima domaća publika napokon ima priliku vratiti se na "staro normalno" u punom smislu riječi. Pa i naći se u sportskim dvoranama, klubovima i ostalim prostorima s punim kapacitetima, u kojima brojni najavljeni domaći koncerti i inozemna gostovanja ozbiljno podsjećaju na vrijeme i "guranje" prije COVID-19. U neku ruku radi se i o pokušaju event industrije da nadoknadi goleme gubitke i udarce primljene u posljednje dvije godine, pri čemu će najvažniji biti upravo dosluh s masovnom publikom i njezinom voljom da u većem broju posjećuje najavljene koncerte.
Kako smo svjedočili posljednjih dana, koncerata ima puno pa se opet događaju i situacije da se iste večeri održava nekoliko programa. Primjerice, prošlog tjedna opet smo svjedočili ne "double billu", nego svojevrsnom "trouble billu", jer istog ste datuma u Zagrebu mogli odabrati nastupe Damira Avdića u Močvari, Mimika orkestra u Vintage Industrialu ili koncert Balkan Zoo ansambla na festivalu jazz.hr u Tvornici kulture. Slično slijedi i idućih tjedana, poput rasprodanog koncerta postave Dead Can Dance u dvorani Vatroslav Lisinski ili u Hali na The Smileu, koji čine vodeći ljudi Radioheada Thom Yorke i Jonny Greenwood, ali se zamalo rasprodano gostovanje Franza Ferdinanda u Domu sportova, u kojem ih je gledalo gotovo 4000 posjetitelja, nametnulo kao najrespektabilniji dokaz gladi domaće publike za inozemnim gostovanjima.
Koliko je ta glad velika, moći ćemo provjeriti već ovoga petka 13. svibnja, kad u isti prostor malog Doma sportova dolazi Skunk Anansie, još jedan engleski rock-bend koji je domaća publika, kao i Franz Ferdinand, imala prilike gledati nekoliko puta, pratiti njegov razvoj tijekom cijele karijere i putem stvoriti svojevrsnu "javnu vezu" s njim. Bez želje da budemo zloguki proroci, pitanje je što nam donosi jesen i jesmo li doista "pobijedili" koronu, kako je dvije godine prerano izjavio Plenković. Ili je možda bolje odmah iskoristiti prednosti jake koncertne ponude nego se kajati krajem godine, ako se vratimo u aktualnu "šangajsku fazu" povratka virusa.
Drugim riječima, budući da ne znamo što donosi jesen, možda ne bi bilo loše potpuno iskoristiti ovo posvemašnje "otvaranje" kapaciteta u zatvorenim prostorima i uživati dok se može. Skunk Anansie dolazi u Zagreb peti put, a njegov zadnji nastup na Šalati 2019. bio je emocionalni trijumf i energetska bomba kakve može upriličiti malo imena. Tada je upravo jaka veza s domaćom publikom dovela do plana da se u Zagreb vrati i na kraju turneje 2020., ali je dolazak korone koncert odgodio sve do ovog petka.
No kad bi između njihovih zagrebačkih nastupa trebalo izabrati najbolji, odabrao bih onaj u punom dvorištu Močvare 2010., na kojem je pjevačica Skin prvi put "zaronila" u publiku, a oko 3000 ljudi uživalo u dinamičnom nastupu i sviračkom udaru koji vam ne može priuštiti puno novijih bendova. Početkom dvijetisućitih u Beču sam u hotelu Trieste intervjuirao postavu Skunk Anansie u vrijeme njegova prvog medijskog proboja, nekoliko godina nakon što sam 1999. na istom mjestu razgovarao s Davidom Bowiejem nakon albuma "Hours". Glavna ikona od početka bila je upravo "ćelava" pjevačica Skin, a iznenadilo me koliko je agresivna "frontwoman" s pozornice i albuma bila tiha i krhka uživo. Razgovarao sam s njom i basistom Cassom Lewisom, kojemu sam pogreškom jako stisnuo ruku pri upoznavanju i od tada pazim kako se pozdravljam sa sviračima da im prerano ne uništim karijeru.
Nakon što su uspješno prosvirali prvi dio karijere, kratak prekid doveo je do samostalnog albuma Skin "Fleshwounds", koji je bio drukčija reprodukcija autoričina mikrouniverzuma od onog grupnog. Upravo tu vidjela se verziranost i raznolikost Skin, jer radilo se o sasvim drukčijoj ploči, kojom je Skin namjerno napravila odmak od prethodnog razdoblja karijere. No povratkom benda na pozornice vratila se poznatoj taktici i nastavila sa Skunk Anansie, čiji su nastupi među najuzbudljivijima mlađih rock-imena. Turneja najvećih hitova "25Live@25", s kojom 13. svibnja dolazi u Dom sportova, slična je "greatest hits" programu Franza Ferdinanda i zapravo je dvije godine zakašnjela proslava 25 godina karijere grupe, prouzročena pandemijskim problemima. Pokazatelj kontinuiteta i stalnog uspjeha predstavlja i nagrada britanskog magazina Kerrang, koji ih je – prema glasovima publike – uvrstio u svoju "Kuću slavnih", 24 godine nakon što su čitatelji magazina proglasili Skunk Anansie najboljim novim britanskim bendom. Slično je tijekom četiri prethodna gostovanja "izabrala" i domaća publika pa nema razloga sumnjati da će u Domu sportova biti drukčije.