"Sve je na svijetu tek šala", završava velikom fugom cijelog ansambla "Falstaff" Giuseppea Verdija. Pomno pripremljenom premijerom riječki je HNK na svoj način obilježio doba karnevala, kada je i prije 110 godina, 9. veljače 1893, u milanskoj Scali praizvedena posljednja majstorova opera nastala iz pera 80-godišnjaka koja je zadivila svijet. Rijeka je imala i dodatni obljetničarski razlog jer "Falstaff" je prvi put gostovao 1923. a s riječkim je snagama prvi put, u prijevodu Milutina Cihlara Nehajeva, izveden također u karnevalsko doba 1958. godine.
"Falstaff", pisan na vrstan libreto Arriga Boita prema Shakespeareovim "Veselim ženama Windsorskim", izniman je zahtjev za operni ansambl i izvanredna hrabrost koja je riječkom kazalištu pod savjesnim vodstvom maestre Nade Matošević i u postavu redatelja, scenografa i kostimografa Gabbrisa Ferrarija (uz asistente) donijela šarmantnu starinsku predstavu. Ostvarena je u suradnji s teatrom iz Roviga odakle je stigla scenografija i kostimi.
Kad se otvori zastor, drvena masivna a opet na sve strane pokretljiva scenografija vodi u neko drugo staro vrijeme. I u ostalome je redatelj Ferrari do tančina oslonjen na tradiciju, pa će tako velika šumska debla u posljednjoj bajkovitoj sceni Falstaff jednstavno podići polugom. Danas tim neobičnim pogledom unatrag Ferrari kao da upozorava kako su predstave skladno radili naši stari.
Veliki je posao napravio operni ansambl preciznom pripremom pod suverenim vodstvom dirigentice Nade Matošević. Uz vrlo solidan Orkestar i Zbor (Roberto Haller) protagonisti su spretno i zaigrano prolazili kroz nemala iskušenja opere. Tu je i vješti neodoljivi debeljko i pijanac Paolo Rumetz u naslovnoj ulozi, Carlo Morini, njegov "neprijatelj" Ford kojemu krade ženu, s malo prereskim glasom, potom uvjerljivi zaljubljenik Fenton Sergeja Kiseljeva uz manje oscilacije u ariji, dobri namagarčeni Doktor Caius Davora Lešića i par šarmantnih uigranih slugu Fabija Buonocorea i Riccarda Barattije.
Ženski kvartet predvodi lijepi zapjev Nanette Ingrid Jambriško uz autoritet vragolaste majke Alice Ford Olge Šober s prenaglašenim vibratom, zvučne Meg Kristine Kolar i ponajprije scenski uvjerljivom mrs. Quickly Anđelke Rušin. Ako svatko i može vokalno bolje i bez manjih raspada, Falstaffu ostaje čista zavodljiva vitalnost ozbiljno pripremljene starinske predstave.
U petak je u Bjelovaru otvoren kazališni festival "BOK" ili "Bjelovarski odjeci kazališta". O tome razgovaramo s njegovim umjetničkim direktorom glumcem Goranom Navojcem.
- Bjelovarska gradonačelnica Đurđa Adlešić pozvala me na neformalni razgovor na kojemu je projekt iniciran. Ipak smo se odlučili na krupniji zalogaj, umjesto predloženog festivala monodrame jer smatram da je tome gradu tako nešto potrebno kao žednome vode.
Kako je ta inicijativa dočekana u Zagrebu?
- Glumci i redatelji objeručke su prihvatili ideju i pružili bezrezervnu pomoć u njezinu ostvarivanju. Bjelovarski primjer potvrđuje da su glumci shvatili decentralizaciju kulture. Držim se načela da nitko tko je zemljopisno udaljen od kulturnih središta ne bi trebao time biti zakinut.
Mislite li da je sedam kazališnih festivala u Hrvatskoj ipak previše?
- Naprotiv, mislim da ih je još uvijek premalo. Glumac treba biti u stalnom kretanju od mjesta do mjesta. Glumčeva je misija ići među ljude, a ne pozivati ih na neko ustaljeno odredište.
Mirjana Rosić-Zrinski
Maja Stanetti