O Slavoniji se ovih dana u hrvatskoj javnosti ne govori samo zbog povratka Branimira Glavaša u Osijek ni zbog činjenice da je osječki HNK ostao bez četiri milijuna proračunskih kuna nego i zbog obilježavanja dvije stotine godina od rođenja Osječanina biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Nevjerojatno je što je sve taj biskup sa sjedištem u Đakovu, ali i političar, kolekcionar, gospodarstvenik, književnik, teolog... ostvario za svog, doduše, dugog života.
Sagradio je dvije velebne crkve, katedralu u Đakovu koju je zbog njene ljepote i metaforike posjetio i papa Ivan Pavao II., ali i konkatedralu u Osijeku. U Zagrebu je inicirao osnivanje akademije znanosti i umjetnosti (i dao joj naziv Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, što mu mnogi ne mogu oprostiti ni danas), osnovao Galeriju Akademije, pomagao gradnju Akademijine palače na Zrinjevcu, kao što je pomagao osnivanje Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog pjevačkog društva Lipa u Osijeku, kupovao lipicance za đakovačku ergelu, potpomagao književnike kao što su to bili Silvije Strahimir Kranjčević i Marija Jurić Zagorka te glazbene velikane kao što je to bio violinistički virtuoz Franjo Krežma.
Dolazio je Strossmayer i u sukobe, ali ne s malima, nego s velikima, tako i s kraljem i carem Franjom Josipom, kao što se usred Vatikana borio protiv dogme o nepogrešivosti pape. I ne čudi da je predsjednik DHK Božidar Petrač rekao da je Strossmayer Hrvatskoj dao više nego svi Medici Italiji.
>> Hoće li Hrvatska dostojno obilježiti 200 godina od biskupova rođenja?