I ove će godine građani preživljavati kupujući u inozemstvu

Ni snježna mećava koja se spustila nad sjeverozapadnom Hrvatskom, niti tijekom blagdana ispražnjeni novčanici nisu “ohladili“ Zagrepčane u nagonu za kupovanjem izvan granica RH. Prva ovogodišnja tura putničke agencije Via Tours iz Zagreba prema austrijskom Grazu, omiljenomu inozemnom odredištu kupaca iz grada pod Sljemnom, nakrcala je autobus u kojem se tražilo i mjesto više. A kako i ne bi kada s početkom ove godine umjesto za dosadašnjih 300 kuna, građani bez carinjenja mogu uvesti nekomercijalne robe vrijedne 1000 kuna.

- Naravno da idem kupovati u Austriju, kad teglu krastavaca koja kod nas stoji 30 kuna u Grazu plaćam 10 kuna. Litra suncokretova ulja upola je jeftinija; kod nas je 12, u Austriji šest kuna - upozorava već na početku puta sedamdesetgodišnji Josip Stubičar. U kupnju preko granice ovaj dobrodržeći umirovljenik ide dva puta mjesečno, isključivo radi nabavke hrane. Ušteda – 1000 kuna na mjesec, brzo ispaljuje Stubičar koji gotovo u lipu zna sve cijene špeceraja u Hrvatskoj i Austriji.

Omiljeno mu je odredište Metro u Grazu gdje uz krastavce kupuje deterdžent za rublje, slatkiše za sedmogodišnjeg unuka, alkohol za one starije te konzerviranu ribu. U prvom ovogodišnjem šopingu izvan Hrvatske, Josip je “zagrizao” i na kupnju 10 kilograma svježega carskog mesa. No u posljednji je tren odustao, veli - nije siguran smije li to prenijeti preko granice pa ne želi da umjesto u hladnjaku – meso završi u smeću kraj carine.

Otvorili smo Pandorinu kutiju

A upravo su carinici jedino pred čim strepe naši kupci u inozemstvu. Jer putnike u pohodu na prekograničnu kupnju ne pokolebaju niti vremenske neprilike, višesatno truckanje (istina u udobnim) autobusima, gužve i redovi za ovjeru povrata poreza, često nekulturni slovenski policajci (čemu smo i osobno svjedočili čudeći se što nas tretiraju kao ovce, a ne ljude) nego upravo bojazan da će iznad vrijednosti zakonskog ograničenja kupljena roba biti oduzeta I kaznom naplaćena. No sada kada je ograničenje uvoza robe povećano na 1000 kuna, čini se da je otvorena Pandorina šoping-kutija. Trošit će se i tri puta više od planiranog, dobacuju mi putnici za Graz dok se oporavljamo od “ljubaznosti” slovenskih policajaca na putu za Austriju.

U sve tajne prekograničnog kupovanja, posebice od kada je “stisnula” recesija, upućena je i tridesetpetogodišnja Svjetlana Š., majka troje osnovnoškolaca. Njezin raj u Grazu je Ikea, ali se često do Austrije “potegne” i radi sezonske odjeće. Četiri puta godišnje uputi se preko granice radi kupnje, a prosječno potroši 500 eura. Ovaj se put iz Graza vraća s lusterom za dnevni boravak i blagovaonicu, domišljatim pregradama za odjeću u ormarima, nekoliko sitnica za opremanje doma i, naravno, odjećom za klince.

I u Hrvatskoj imamo gotovo sve

U 2010. godini koja će za većinu hrvatskih građana biti teška za preživljavanje, spas će mnogi potražiti preko granice. U to je uvjeren i Ivan Franić iz putničke agencije Via Tours koja organizira izlete u kupnju izvan hrvatskih granica već trideset i pet godina i čiji su autobusi dva puta tjedno za Graz (cijena povratne karte 100 kuna) te jednom mjesečno za Trst (cijena povratne karte 150 kuna) popunjeni. Najčešće se putuje vikendom, jer je to ipak neradni dan za mnoge zaposlene, koji čak i s djecom idu u Graz, naglašava Franić dodajući da se najviše kupuju kućne potrepštine, odjeća i obuća te higijenski proizvodi.

Maja Stanić, savjetnica upravnog odbora Udruge hrvatskih putničkih agencija ističe da se autobusom mnogima isplati putovati jer su troškovi puta jeftiniji, a ne mora se ni kupovati slovenska vinjeta. No, drži da 2010. godina neće donijeti procvat kupnje hrvatskih građana izvan granica, jer je ponuda dovoljno dobra i u zemlji, a razlika u cijeni više nije toliko drastična. Inače, posljedni rast broja hrvatskih građana u kupnji izvan granica zabilježen je 2000. godine, kada je trećina hrvatskih kućanstva išla u kupnju u nama susjedne države. 2010 mnogi smatraju puno težom godinom za preživjeti od one s početka ovog tisućljeća, pa će se spas uvelike tražiti van granica naše zemlje.