Ivonu Bačelić Grgić, Ivanu Orešić i Gorana Rihelja, dvije mlade dame i jednog kavalira, povezuju iste strasti – putovanja i turizam. Iako znaju i čuli su jedni za druge, putevi im se – barem zasada – još nisu spojili.
No, ne znači da će tako i ostati jer im je zajedničko to što su svoje doživljaje turizma, a koji nije isključivo odmor i razonoda, pretočili u tri uspješna projekta. Ivona Bačelić Grgić nakon podužeg promišljanja i iščitavanja izdala je knjigu svojih putopisa. Ivana Orešić otišla je korak dalje pa je doživljaje pretočila u prvu kuharicu, svojevrsnu zbirku gastroputopisa, ali potpisuje i prvi dokumentarac. Goran Rihelj pažljivo iz tjedan u tjedan analizira domaći turistički proizvod na Večernjakovoj Blogosferi.
– Blog sam počeo pisati zato što sam imao potrebu podijeliti svoje mišljenje o turizmu s drugima. Htio sam provjeriti razmišljam li dobro i idem li uopće u pravom smjeru. Zapravo, nakon niza paradoksa koje sam uočavao, rekao sam si: „Gorane, ili ćeš na antidepresive ili počinješ pisati što misliš..." Dobro je da sam odabrao ovo drugo – ispričao nam je Goran Rihelj, autor bloga Turističke priče.
– Nažalost, ne putujem puno, osim po našoj lijepoj Hrvatskoj, čekam da djeca malo narastu kako bih imao vremena putovati sa suprugom. Kad otputujem, želim osjetiti lokalnu dušu i lokalne priče. Naravno da kvaliteta usluge mora biti na očekivanoj razini, što nažalost nije baš čest slučaj u Hrvatskoj. Imamo nevjerojatan potencijal, a padamo na osnovnim stvarima poput osmijeha, dobar dan i doviđenja. Paulo Coelho rekao je: „Poštuj sebe, poštovat će te i drugi", a gledamo li kroz prizmu turizma, definitivno ne poštujemo i ne cijenimo svoju kulturu, povijest i naslijeđe.
Naprotiv, kao da je se sramimo. Paradoksalno, to je upravo naš najjači adut – dodaje Goran.
Ekskluzive ima i na blogu
Goran Rihelj na svojem je blogu prikupio, kako kaže, dovoljno pozitivnih reakcija da će njegova analiza tržišta zaživjeti i na specijaliziranom portalu.
– Iako obično blogeri na kraju objave knjigu, ja planiram napraviti pravi turistički portal, sasvim drugačiji od drugih. Naime, kroz pozitivne reakcije turističkih djelatnika na moje blogove te istraživanja tržišta, odlučio sam pokrenuti informativni portal specijaliziran samo za turizam i promovirati svoju ideju o važnosti pričanja priče. Nadam se da će svjetlo dana ugledati u rujnu. Goran je u posljednja dva posta imao ekskluzivne intervjue s inovatorom Matom Rimcem i s direktorom Hrvatske turističke zajednice koji mu se sam javio prateći njegov blog, što je, prema ocjeni urednice Blogosfere Sandre Sabljak Gojani, ekskluziva na blogu zarađena postom.
Ivona Bačelić Grgić žena je od brojki i analiza, ali u venama joj, kazat će njezini prijatelji, teku nemir i znatiželja zbog kojih prevaljeni put mjeri desecima tisuća kilometara. Za sve je "krivo" putovanje na ljetnu školu talijanskog jezika u Firenzu prije desetak godina, a sve ostalo nedavno je ukoričeno u knjizi "Samo za taj osjećaj", serijalu putopisa nastalih u osam godina.
Trinaest sjajnih putopisa
– Kad jednom počneš osvajati svijet, to je poput nekog opijata, samo tražiš još, još i još, više. Postala sam ovisna o pokretu, novom gradu. Nije lako putovati iz perspektive zaposlenog Hrvata s prosječnim primanjima pa se ponekad odričem nekih detalja i kupnje. No, svaki dolazak u novi grad dokazuje mi da je vrijedilo – kaže Ivona koja je knjigu predstavila ne samo u Zagrebu, nego i na 4. Festivalu putnika u rodnom Šibeniku.
– Riječ je o knjizi koja sadrži trinaest putopisa prožetih osobnim iskustvima i doživljajima, ali i korisnim informacijama iz zemalja i gradova. Najveći dio odnosi se na Europu, Aziju i Južnu Ameriku, no donosi i detalje doživljaja putovanja Transsibirskom željeznicom.
– Ne želim da mi život prođe i dođe do točke da mi bude žao i da se budim s mišlju "možda sam i mogla probati". Nastojim živjeti, a ne preživljavati, i zato me raduju male stvari, a najviše osmijeh i dobro društvo. Put i putovanje moj su život, posljednjih godina moja strast i ovisnost. Za mene su put i putovanje svojevrsni bijeg od rutine, preživljavanja i nepravdi. Svakim putovanjem kao da sam korak bliže sebi. Često je najteže biti sam sa sobom jer tada nema skrivanja i bijega, a to ponekad nije lako. Tko može sam sa sobom, može sa svima – kaže Ivona, koja smatra da je čar života upravo u tome što ga prožimaju usponi i padovi, a to je ujedno i prilika da se nauči život.
Ivana Orešić po struci je povjesničarka, a bavila se i novinarstvom, no putovanja i istraživanja postali su njezina nova profesija. Na jedinstvenom interaktivnom CD-u, mješavini putopisa i kuharice, ova je mlada žena sažela 110 recepata, 55 duhovitih priča iz 32 zemlje na čak pet kontinenata. Mlada Ivana, simpatično brbljava, esencija je energije, kreativka od glave do pete, zaraznog osmijeha, uvijek prepuna ideja. O tome koliko joj je život s kovčegom drag, govore čak i njezina odjeća jarkih boja i nakit koji nosi, a sve su joj to uspomene s dragih putovanja.
Ništa bez Dalmatinca
– Iza svake žene stoji, tko? Pa muškarac. U mojem slučaju gladni Dalmatinac, moj Tonči Koščina, koji me prati u svemu, od putovanja života do fotografiranja hrane – ističe Ivana. Dokumentarni film "Čuvarice okusa" novi je Ivanin projekt nakon knjige "Kuharica globalne proždrljivice", a snimila ga je s Tončijem i u suradnji s hrvatskim veleposlanstvom u Rimu, sveučilištem Tor Vergate, Povjerenstvom za UNESCO pri Ministarstvu kulture, turističkim zajednicama Istarske županije, Općinom Kršan, Gradom Rabom, Trogirom i Mljetom.
– Na spomenutim lokacijama snimili smo gospođe koje su nam kuhale tradicionalna jela svojeg kraja. Ideja za film nastala je prema projektu Tor Vergate. Izvršna je producentica Ines Šprem, ataše u veleposlanstvu, a film je snimljen za konferenciju o mediteranskoj prehrani koja se održala u Rimu. Na Međunarodnom festivalu turističkog filma 2014. godine nagrađeni smo za najbolji scenarij – kaže Ivana.
Ovih dana bit će ponovno prikazan na Cerealia festu u Rimu gdje će Ivana održati i kulinarski show na kojem će predstaviti hrvatsko izdanje mediteranske prehrane.
>>Ući ovdje je bio zaista neopisiv osjećaj! Vremeplov, ali doslovno!
nekad sam volio putovati. i putovao sam mnogo . i onda dam skontao da su nor. zemlje u aziji npr. sve slicne ko jaje jajetu. i ? ako si vidio jednu vidio si manje vise sve. slicno je i sa evropom. ma svuda je isto.