Rastave: Rat za mikser i madrac

Od Općinskoga suda u Zadru preko Županijskoga pa sve do Vrhovnoga suda došla je nakon mnogih godina svađa bivših supružnika koji su detaljno popisali što sve zajedno imaju, od kuće i vikendice do štednjaka, jastuka, plahti, pepeljara, vaza... Popis pokretnina ima više od stotinu različitih predmeta za kućanstvo, koje bivši par mora dijeliti popola, a na preciznosti bi mu mogli pozavidjeti i voditelji inventura po hrvatskim tvrtkama.

Kao simbol faza mnogih brakova, u inventar jednog zajedništva ušla su i 3 rabljena jogi madraca, 2 usisavača, 2 dječje sobe, 1 mikser za šlag i tijesto, ali onda i 3 otirača, 1 aparat za crveni luk nad kojim su se mogle liti suze, no, srećom, 5 kompleta različitih kuhinjskih noževa nije ušlo u neki sudski dosje, nego samo u popis zajedničke imovine. Proces je dodatno zakomplicirao i zahtjev bivše supruge da se od podjele izuzmu ručni radovi, koje je sama izradila.

Sud je taj zahtjev odbio jer sve je to zajedno stečeno pa i bivši muž može u novi život ponijeti goblene koje je bivša ponosno pokazivala susjedama... Taj slučaj, koji se vodio punih 13 godina, dobro ilustrira što je sve moguće kada se bivši parovi ne mogu dogovoriti o podjeli imovine, ali i to čime se sve naši sudovi moraju baviti.

Njišu joj se zastori

– Sud mora s jednakom pažnjom voditi parnicu zbog štednjaka kao i zbog najveće vile – kaže sutkinja Marina Parać Garma, voditeljica odjela na Općinskome građanskom sudu u Zagrebu.

Dio tog problema riješen je izmjenama Obiteljskoga zakona, koji je propisao da se sva imovina stečena u braku dijeli na jednake dijelove, pola-pola, i da sudovi više ne moraju utvrđivati koliki je čiji doprinos u tome. Pa tko ne želi tako, neka sklopi ugovor na vrijeme, dok ne započne rat. Suci su nakratko nakon toga odahnuli, ali ne zadugo. Naime, nametnulo se pitanje kako se dijeli imovina stečena prije donošenja toga zakona, 1999. godine.

Vrhovni sud presjekao je tu dilemu stavom da se za svu imovinu stečenu prije 1999. godine treba utvrditi doprinos svakoga od supružnika, a imovina nakon toga dijeli se pola-pola! U ionako složenim predmetima to je stvar dodatno zakompliciralo pa sudovi i dalje moraju utvrđivati koliko je tko zarađivao, koliko je tko dobio na dar od roditelja ili drugih rođaka, koliko je tko kućanskih poslova obavio, a tko se više brinuo za djecu. Mora se preračunavati vrijednost plaća iz bivše države, koju je i onda bez sidra u njemačkoj marki teško bilo odrediti. Od banaka se pribavljaju potvrde o računima, štednim knjižicama, iznosima...

Samo na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vodi se više od četiri stotine takvih parnica koje se rješavaju po starom zakonu, u cijeloj državi ima ih najmanje nekoliko tisuća.

Đuro Sessa, sudac Vrhovnoga suda, kaže kako bi možda bilo najbolje ugledati se na primjer Njemačke, gdje se brak ne može razvrgnuti prije nego što se supružnici dogovore o podjeli imovine. Na taj način ne zapošljava se golemi i skupi sudski aparat, koji plaćaju porezni obveznici, kako bi riješio parnice u kojima sudovi ne mogu razriješiti ono što zaostaje, a to nije imovina, nego cijela skala osjećaja.

U sudnici se odigravaju sapunice, a država ne zna kako bi zaustavila kaprice bivših parova. Zanimljiv je tako primjer bivših supružnika koji su i nakon rastave ostali živjeti u istom dvorištu, on s novom ženom i novom djecom u jednoj kući, a ona s novim znatno mlađim mužem u drugoj. Sudac se na bezbrojnim ročištima morao baviti podjelom koju ni nakon mnogih godina očito ni jedno od njih nije htjelo završiti. Stvar je možda postala jasnija kad se bivši muž požalio sucu:

– Znate, ja svako jutro ustanem i gledam njezin prozor i svaki čas se zavjese njišu. Ma, sve je bilo dobro dok nam taj balavac nije došao u dvorište... – požalio se bivši na uzurpaciju svog vlasništva, koje očito uključuje i bivšu suprugu, a nije objasnio zašto uopće gleda njezine prozore...

Tko zna točno kakav je nakit, od kakva zlata, koje težine i s kakvim kamenčićima darovao dragoj? To sasvim sigurno zna jedan bivši suprug, koji od 1989. godine vodi spor oko zajedničke imovine, a na popisu je i četrdesetak komada nakita s detaljnim opisima. Za svaki darivatelj zna koliko ima karata, koliko dragulja... Zaboravio je da je riječ o daru, a sud je morao za svaki prsten ili naušnicu utvrđivati je li zaista riječ o njegovu daru njoj ili ne...

Vrhovni sud ovih će dana, na prijedlog odvjetnice Dafinke Večerine, rješavati i još jedan zanimljiv slučaj, podjelu bračne stečevine poznatoga para Giriček. Gordan Giriček, proslavljeni košarkaš, svojoj supruzi mora dati samo stotinjak tisuća dolara, od čega će njoj većina otići na sudske troškove. Sud nije uzeo u račun ni stan ni ugovore sklopljene prije braka, iako je par već tada živio zajedno. U nas su bračna i izvanbračna zajednica izjednačene pred zakonom, pa bi bivša Giričekova supruga Nataša Gulan mogla dobiti polovicu od 1,5 milijuna dolara i pola stana da par svoju vezu nije – ozakonio.

A gdje će dijete spavati?

Valja biti oprezan i kod odlučivanja na koga će glasiti nekretnine jer nisu rijetki slučajevi da jedan od bivših supružnika stan koji glasi na njega proda prije nego što se bračna stečevina podijeli. Nedavno je sličan slučaj bio na reviziji na Vrhovnom sudu. Bivši suprug pokušao je uzaludno tražiti da ga bivša upiše u vlasništvo toga stana jer je stan bio već davno prodan. Sud ga je uputio da može pokrenuti novi postupak i tražiti od bivše supruge polovicu novca koji je također već vjerojatno – potrošen. Kako u nas mnogi parovi imaju samo jedan stan, često u rastavi dođe u pitanje i to gdje će djeca uopće moći živjeti.

U bivšem sustavu roditelj koji se brinuo za djecu dobivao je i stanarsko pravo, no danas se nekretnine dijele neovisno o tome hoće li djeca imati gdje živjeti ako se zajednički stan proda. Sud se po dužnosti brine za to da roditelji plaćaju alimentaciju, ali ne i da prodajom imovine ne ugroze egzistenciju djece. Međutim, vlasništvo se ipak ne može vezati uz brigu za djecu pa sud tu nema rješenja, ako se jedan od roditelja uopće ne obazire na taj dio brige za djecu, o tome gdje će ona spavati i učiti.

Bilo je slučajeva da su majke, ne polažući velike nade u to da će bivši suprug plaćati uzdržavanje, tražile od suda da vlasništvo stana prebiju uzdržavanjem kako bi se riješile parnice i utjerivanja alimentacije. Pa da otac ne mora plaćati uzdržavanje, a svoju polovicu stana prenese na djecu. Međutim, sud to ne smije učiniti jer je propisano da je uzdržavanje pravo djeteta, u koje se ne smije zadirati.

Sad se dijele i udjeli u tvrtkama, i krediti, i dugovi

Iako se činilo da novi Obiteljski zakon osjetno olakšava podjelu bračne stečevine jer se sva imovina dijeli popola bez obzira na to koliko tko zarađivao ili pridonosio na drugi način, to ipak nije posve tako. Naime, sada se dijele i udjeli u tvrtkama, u obrtima, dionice, što također može biti jako složeno, naročito ako onaj partner koji vodi obiteljsku tvrtku smatra da je ona – samo njegova.

Popola se dijele i krediti ili dugovi bilo koje vrste. Ako je riječ o dionicama, tvrtkama, podjelu tog dijela stečevine obavljaju trgovački sudovi, kojima je Vrhovni sud prepustio taj dio posla. K tome, i sad se može tražiti utvrđivanje doprinosa, ako je netko u braku dobivao prihod od neke imovine koju je imao prije braka. Uvijek je zato najbolje rješenje na samom početku sve riješiti bračnim ugovorom.