Turist koji projuri Jadranskom magistralom između dviju tabli "Mimice" i ne spusti se dolje do plaže ili popne iznad magistrale do Starih Mimica proučiti što sve tu ima – zeznuo se. Nije pazio, nije se pripremio, nije znao... Šteta. A tu, na pola puta između Omiša i Baške Vode, ima se što i čuti i za vidjeti.
Via Artistica
– Mi smo globalno selo! – govore domaći.
Stajemo kod crkve Svetog Roka, kod gospođe Mladenke Mimice (77), u njezin Garden Eden, Rajski vrt.
– Doživjela sam, kao mlada, kliničku smrt. I otad se sve promijenilo... Moj je cilj danas dovesti što više umjetnika u Mimice da oni oplemene naše mjesto. Kroz moju su ih kuću prošle stotine – govori M. Mimica pa pokazuje kuću prepunu umjetnina. Genijalka među Mimicama, za svoj je rodni kraj napravila pothvat. Nije gradila fontane nego – kipove! Na mjestu gdje je donedavno bio divlji deponij otpada, vešmašine, stari stojadini, televizori koji više ne rade, sada blista galerija na otvorenom. Via Artistica. Put umjetnika. Mjesto od 100 stanovnika ima – 38 velikih kamenih skulptura od bračkog kamena. Neke su i u Omišu, druge gore na Lokvi...
– Toga nema nigdje na Mediteranu, a do sljedećeg ljeta bit će ih 43! Upravo se kleše i Gusar koji će uskoro osvanuti u Omišu, a za života još želim ostvariti i kip Alojzija Stepinca. I to je to, onda sam gotova! – govori ponosno Mladenka pa pokazuje na kartu Mimica na kojima su označene sve pozicije velebnih skulptura; Mimički plivači, Usnuli anđeo, Krist, Noina arka, Riba, Sea Shade, Žena u buri... Klesali su ih posljednjih godina ponajbolji dalmatinski kipari, ali i svjetski razvikani poput Haralda Oredama, čijim se skulpturama diče i u centru njegova Kopenhagena. Impresivno.
– Htjela sam biti kiparica, otišla sam u svijet s 14 godina... No tata Nikola je rekao: "Ne, u kiparstvu nema novca." I ja sam, kako sam ga voljela, krenula drugim putem, u biznis. Bila sam u Stuttgartu u upravi svjetskog koncerna Alcatel, jedina žena u muškom visokom poslovnom svijetu, tvrtka je to bila s 35 tisuća zaposlenih... No kiparstvo nisam zaboravila. I danas, eto, novac koji sam zaradila tijekom života, pretvaram u skulpture. Neka ostanu na ponos mojim Mimicama! – govori gospođa Mladenka Mimica.
Pokazuje i na kuće u okolici pa kaže:
– Prebrojila sam da u Mimicama žive 53 nacije! A nas je zimi tek stotinu. Imamo i Japanca, Amerikanca, Irca, Norvežanina... Posljednji je kuću kupio Crnogorac. I svi oni kažu "Čim doživimo mirovinu, eto nas u Mimice, stižemo vam, nećemo više nikamo odlaziti, živjet ćemo svi skupa."
Govori i o obitelji iz Njemačke koja je u Mimicama kupila – šest kuća!
– Bubnjar Gunther došao je prvo sam, kupio kuću. Pa je kuću kupio i njegov sin poliglot Max. Pa je došla i bivša Guntherova supruga Petra s novim mužem, i ona kupila kuću! Pa Gunther još jednu, pa Max još jednu, pa i njihova kćer Josephine još jednu! I kažu nam: "Ljepše su Mimice nego naš Dresden, što će nam kuće tamo..."
Spuštamo se dolje na plažu. Uživaju turisti na plaži Juto, ima ih i na Kutleši, ali i u susjednim Medićima, na plaži za koju domaći tvrde da je jedna od deset najljepših na Jadranu. Okrugli je tu pijesak, a u blizini i prije nekoliko tjedana otvoreni hotel Medistone. Imaju i hotel Pleter, vile s bazenima, ali i niz malih plaža... Dušu dalo za kupanje.
Zgodno je da je cijelo mjesto poteklo od Mije Mimice koji je s bratom Bartolom prije četiri stoljeća nastanio mjesto.
Centar Bračkog kanala
– Ne može se nitko s nama mjeriti, na centru smo Bračkog kanala, na padini Omiške Dinare, gdje se otvara pogled od 270 kilometara! Zamislite da vidite od Zagorja do Zadra, e tako se vidi u Mimicama. I Biokovo i Pelješac. I Hvar, Šolta, Mali Drvenik, a poslije bure vidi se i Korčula... – govore domaći.
Sjedimo, gledamo, pijemo na plaži Aperol Spritz sa susjedom Mare iz Mimica pa idemo na kupanje. Gdje ćeš ljepše za početak kolovoza...
Ono što naši novinari zovu "gužva" drugdje u svijetu je sasvim normalna stvar.