GRANITNI GRADOVI

Sibirski izazov bez Googlea: Teže je bilo naći stijene, nego popeti se na njih

20.11.2018.
u 21:20
Duboko u bespućima sjevernog Sibira zapravo su stijene otkrivene prije dvije godine, a uspio ih je pronaći Austrijanac, Red Bullov penjač Killian Fischber
Pogledaj originalni članak

U današnje vrijeme interneta i globalne povezanosti malo je mjesta koja nećete uspjeti pronaći i vidjeti kada ih upišete u Google karte. No takva mjesta u 21. stoljeću ipak postoje! Jedno od skrivenih, a opet dostupnih je Sundrun Pillars. Područje je to koje se nalazi duboko u sjevernom Sibiru, a omanje, ali brojne stijene koje tamo stoje otkrivene su slučajno prije otprilike dvije godine.

Stijene podsjećaju na statue s Uskršnjeg otoka u Tihom oceanu, a otkrio ih je biolog i fotograf Aleksander Krivošapkin tek 2016. godine kada je letio helikopterom iznad ogromne sibirske površine ne bi li prebrojio divlje sobove. Njegove su fotografije stijena neobičnih oblika prve snimljene u planinskom području Ulakhan-Sis. Prirodna je to ljepota koju, na sreću ili na žalost, još nisu otkrila turistička tržišta.

Poput ratnika koji marširaju

No nakon što je Krivošapkin otvorio put prema nepoznatome, i ostalima se pojavio upitnik iznad glave. Fotografirao ih je potom i ruski avanturist i fotograf Sergej Karpuhin. Njegova je avantura bila financirana crowdfundingom.

“Usred goleme tundre stijene su stajale u skupinama ili same, poput nekih ratnika koji marširaju. Ratnika koji su pokleknuli zbog zlih namjera lokalnog šamana prije nekoliko stoljeća. Izgledali su kao ruševine drevnog grada koji su naseljavali dotad nepoznati ljudi. Sve me to fasciniralo”, napisao je Karpuhin na svom blogu.

“Ono što sam vidio bilo je puno iznad mojih optimističnih očekivanja. Bilo je to nešto nevjerojatno, pravo čudo prirode. Neke su stijene imale jasnu strukturu i za njih nam nije trebala mašta da si predočimo na što nas podsjećaju”, nastavio je.

– Ovo je gotovo jedno od posljednjih neotkrivenih mjesta na planetu. Okomite stijene visoke su 20-30 metara, ali postoje i mnoge zasebne stijene. Nazvao sam ih “granitnim gradovima” jer, kada se šetate onim granitnim stupovima, doista se osjećate kao da ste u gradu – rekao je Karpuhin čija su zapažanja i fotografije zaintrigirali jednog austrijskog penjača koji je odlučio krenuti u pustolovinu po Sibiru. Tako su tajanstvene stijene pokrenule prave male istraživačke ekspedicije.

Killian Fischhuber (35) jedan je od najboljih profesionalnih planinara na svijetu s rekordnih pet osvojenih naslova u boulder penjanju (sportsko penjanje uz nisku stijenu bez uporabe užeta). Ni jednom drugom penjaču nije pošlo za rukom osvojiti više od tri! A ima Killian u svojoj kolekciji i jedan naslov u Svjetskom kupu u kombinaciji. Tako je potaknut “sibirskim misterijem” sastavio ekspediciju u kojoj je, osim njega, bio još i Nijemac Robert Leistner te Ruskinja Galja Terenteva koja je služila kao prevoditeljica. Bilo je s njima još četvero lokalnih ljudi i svi zajedno podijelili su teret od 200 kilograma opreme koju su nosili cijelim putem.

Krenuli su tako u listopadu ove godine na put u nepoznato. S obzirom na to da su granitni gradovi skriveni duboko u tundrama Sibira, oni koji nisu toliko spretni teško će ih pronaći koristeći se samo GPS-om. Fischhuber je tako nakon podrobnih istraživanja i nekoliko ozbiljnih tragova, “nekako u magli”, mogao naslutiti lokaciju. I dok je bio uzbuđen oko toga da podijeli priču, o dijeljenju lokacije razmislio je dvaput.

– To je misterij i možda je najbolje da to tako i ostavimo – rekao je austrijski penjač. No, poučen iskustvom, i sam zna da lokacije mogu biti varljive kao i nepoznati ruski teren, stoga je odlučio stupiti u kontakt i s Karpuhinom koji mu je dao pojedinosti, točnu lokaciju stijena i sve potrebne detalje.

– U jednom sam trenutku bio zabrinut da bi to sve moglo biti prijevara – objašnjava Fischhuber.

– Gotovo da nema načina da znate tko je taj tip i govori li istinu.

No morali su mu vjerovati. Tim je tako letio iz Moskve u Jakutsk – jedan od najmoćnijih gradova u Rusiji, ali i najhladnijih. Iz Jakutska su došli do Belaje Gore, brodom su plovili oko 200 kilometara rijekom Indigirkom i potom nakon nekoliko dana pješačenja po tundri došli do toliko željenih stijena... Putovanje do njih bilo je zanimljivo. Jedno od prvih pitanja koja je Killian postavio Sergeju bilo je hoće li biti medvjeda.

– Rekao je: “Vjerojatno ne” – kaže Fischhuber.

Ime potječe od riječi čovjek

– Trebalo nam je samo sat vremena planinarenja da vidimo prvi trag medvjeda, i to velik. No bilo je tamo i komaraca. Uglavnom smo imali sreće jer ih je bilo tu i tamo, a kada smo se vraćali, bilo ih je na milijune. Niste ih mogli izbjeći, bilo je biblijski – prepričao je pa nastavio:

– Bili smo tako daleko na sjeveru, sunce nije zalazilo, samo nekoliko sati noću i to je zapravo bilo najbolje vrijeme za planinarenje, tada je bilo malo hladnije – kazao je Fischhuber za Red Bull.

– Postoje stotine ili tisuće tih stijena i to onih koje smo vidjeli svojim očima, a zbog fotografija iz zraka znamo da postoje područja s još više njih. Potencijal je ogroman, ali zasigurno će biti teško doći tamo – rekao je.

Granitni gradovi ostavili su traga na svima. Zadivljena je bila i članica ekspedicije Galja Terenteva:

– Kad smo došli do stijena, bila sam zadivljena krajolikom i prirodom. Bilo je to prvi put da sam bila u Jakutsku tako da se ta raznolikost i kontrasti boja, oblika i svega zajedno čine gotovo nezamislivima. Te kombinacije odaju dojam kao da ste na drugom planetu. Osim toga, gotovo je cijeli dan – dan. Vidite sunce 24 sata. Kad sam vidjela sve stijene i promatrala kombinaciju boja, sve je izgledalo poput nekog imaginarnog svijeta i zbog toga su mi ostale sjajne uspomene za cijeli život. Sjećat ću se tog mjesta i krajolika još dugo. Teško je to opisati, ali stvarno je kao da ste u nekom drugom svijetu. Kada smo došli, stijene smo i malo bolje istražili i bili smo iznenađeni što površina nije bila tako monolitna koliko smo priželjkivali. No imali smo dobre rezultate i vremena penjanja i bili sretni zbog toga – rekla je.

Granitni gradovi tako su djelomično osvojeni. Fischhuber se penjao po samo 12 stijena, a mnoge još nisu ni taknute.

– Penjanje je bilo vrlo zahtjevno, a kvaliteta kamena pogoršavala se što smo išli više prema vrhu. Ponekad je izgledalo stvarno mekano – zaključio je Fischhuber i time utabao tek temelje, izgleda, nove buduće penjačke destinacije. Destinacije koju čuvaju kameni ratnici. Na tamošnjem jeziku poznati su kao “kisilyakhi”, što potječe od riječi “kisi” što znači čovjek. 

VIDEO Pogledajte što otkriva trenerica uz koju baš svatko može smršavjeti

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.