Sjedim, a boli me, što poduzimam - ništa!

Zbog sve većeg broja poslova koji zahtijevaju sjedenje za računalom ili općenito u uredu, sve je više mladih ljudi koji imaju bolove u kralježnici. Usto, sve je manje ljudi koji se nakon posla redovito bave fizičkom aktivnošću.

Samo 4 posto bez bolova

Bolovi zbog dugotrajnog sjedenja najčešće se javljaju u vratu, leđima i ramenima, a nerijetko se javljaju glavobolje, trnci u rukama te osjećaj težine i tromosti. Prema istraživanju koje je provela ReAktiva, terapijski centar koji se bavi neurološkom i ortopedskom rehabilitacijom, čak 36 posto ispitanika provodi od šest do devet sati dnevno u sjedećem položaju, a njih 28 posto i više od devet sati na dan.

Od nešto manje od 150 ispitanika njih 21 posto gotovo se uopće ne bavi fizičkom aktivnošću, rekreativno ili profesionalno. Drugim riječima, sjede na poslu, a izvan posla tijekom cijelog tjedna ne odluče se ni na šetnju.

Ipak, čak 48 posto onih čiji je posao sjedalački bave se fizičkom aktivnošću nekoliko puta tjedno. Među onima koji su češće aktivni, očekivano, veći je broj mladih do 35 godina.

Zanimljivo, u dobnoj kategoriji od 55 do 65 godina ispitanici su ili aktivni nekoliko puta tjedno, njih 33 posto, ili nisu uopće aktivni, njih 67 posto.

– Zabrinjavajuće je da većina ljudi čiji je posao sjedalački ima nekakve probleme, odnosno osjeća neku vrstu bolova – ističe Marija Abramović, viša terapeutkinja i voditeljica centra. Inače, tek četiri posto ispitanika izjavilo je da ne osjeća nikakve bolove u leđima.

Gotovo 50 posto ispitanika učestalo osjeća bolove u leđima. Bolovi koje trpe nisu uvijek bezazleni i podnošljivi. Čak 18 posto ispitanika ocijenilo je svoje bolove neizdrživima.

– Današnji način života šteti kralježnici. Potrebno je odrediti vrijeme za bilo kakav oblik fizičke aktivnosti – upozorava Abramović.

Biciklom na posao

Osobe s većim problemima trebale bi se, upozorava terapeutkinja, svakako obratiti stručnjacima za pomoć. Onima kod kojih bolovi još nisu uznapredovali stručnjaci preporučuju bilo kakvu aktivnost, a nisu zanemarivi ni prvi, mali koraci.

– Aktivnost može biti bilo kakva, ovisno o prioritetima osobe. Dovoljno je, za početak, pješačiti na posao ili odlaziti biciklom – kaže Marija Abramović.

Više od polovice ispitanika, njih 68 posto, već je potražilo pomoć, rehabilitaciju, ali među njima je jednak postotak onih koji smatraju da im to nije pomoglo.

Razlog je, objašnjavaju stručnjaci, to što nije dovoljna jednokratna rehabilitacija, nego na tijelu treba raditi kontinuirano.