Na hrvatskom Redditu korisnik je postavio pitanje koje je izazvalo mnoge nostalgične odgovore: ‘Što ste kupili kao odrasla osoba jer niste mogli imati kao dijete?’. Ovo pitanje brzo je postalo tema rasprave, a korisnici su dijelili svoja sjećanja na stvari koje su im bile uskraćene u djetinjstvu, a sada ih si, kao odrasli, konačno mogu priuštiti. Od igračaka o kojima su sanjali, do luksuznih stvari koje su im bile nedostupne, odgovori su bili različiti, ali svi su nosili zajednički nazivnik – ostvarenje neostvarenih želja.
‘Odjeću koja se meni sviđa i u kojoj ne izgledam kao Teletubbies’, napisala je jedna korisnica, a drugi dodao: ‘Trasher T-Rexa iz The Lost World Jurassic Park, Vidio sam ga u Turbo Limaču 1997. kad je izašao film i htio sam ga više od ičega, ali mama je mislila da je to samo još jedna igračka u nizu jer klinci s 4 godine uvijek žicaju svaku. Sjećam se da sam ronio krokodilske suze cijelim putem do doma i da sam bio neutješan’.
‘Nikad ga nisam zaboravio i godinama nakon toga sam često pričao o njemu zbog čega je moja majka požalila što ga nije kupila jer je shvatila koliko mi je zapravo bio bitan’, nastavlja, ‘S 18 godina kad sam počeo koristiti eBay sam našao jedan primjerak u Illinoisu i u 4h ujutro osvojio pobjednički bid na aukciji. Kad je nakon 2 tjedna stigao kod mene i nakon što sam otvorio kutiju i napokon ga primio u ruke, rasplakao sam se od sreće jer mi je ta igračka imala neopisivu sentimentalnu vrijednost’.
‘Tu i tamo si kupim nestle pahuljice. Bile su nam skupe kad sam bila mala, uvijek sam one medeke dobivala kad bih htjela nestle’, piše još jedna, a druga se nadovezuje: ‘Lego, ogromne količine Lego kockica…’.
‘Odjeću. Mama mi je kupovala ponekad ženske majice (prodavala je žensku robu), i uvjeravala me da je to sada u modi i da to moram nositi. Onda bi kao s time išao u školu, odnosno presvukao bih se ispred kuće i obukao staru majicu i tako onda išao dalje u školu’, prisjeća se jedan korisnik.
‘Super komp. Vjerojatno sam i mogao nažicati roditelje da mi kupe, ali nisam htio’, kaže idući, a još jedna piše: ‘Crne Doc Martens čizme. Mojoj mami su bile ružne i nikad mi ih nije htjela kupiti’.
‘PlayStation. Odrasla sam u obitelji u kojoj nismo imali za kruh nekad i uvijek sam išla kod frendice igrat PlayStation s još jednom curicom koja nije imala svoj. Mama od te koja je imala je imala nekakav psihotični slom ispred nas tri i rekla da smo mala govna i da pitamo svoje starce da nam kupe i da joj ne dolazimo u kuću više. Zabranila je svojoj kćeri da se druži s nama čak ju je i istukla kad je s nama došla do zgrade iz škole. Žena je bila bas gadan psiho. Kasnije smo saznale da ju je muž varao cijelo to vrijeme pa smo povezale to s tim, al iskaljivat to na 9-godišnjoj djeci je stvarno.....evo mene još sram za nju’, dijeli jedna.
‘Perilicu suđa. Jer sam doma ja bila perilica suđa’, priznaje još jedna korisnica. ‘Prva plaća - Čokolino onaj mega pack. Kupim sebi i mlađoj sestri sve ono što si tad davno nismo nažalost mogli priuštiti. Tamagotchija sam si kupila, neke Lego setove, robu. Uglavnom kupim sve čega se sjetim da je bilo popularno tada i što mi je bilo i je trenutno fora’, dodaje iduća.
‘Monte - mama je uvijek dozirala po jedan onaj od 55 grama, kad sam narastao kupio sam par kila Montea i jeo žlicom za juhu dok mi slabo nije bilo, baš je bio gušt’, kaže jedan, a druga dodaje: ‘Putovanja. Nismo si ih mogli priuštiti, a moja mama svakako nikada nije voljela putovati. Sada se iživljavam kako i gdje mog’.
‘Živio sam kao podstanar u kvartu gdje su živjeli uglavnom bogati ljudi. Ja sam bio radničko dijete, živjeli smo skromno. Moj prvi polovni pony bicikl je bio najljepši dar ikada. Toliko sam zavolio bicikl nakon toga, da sam rekao sebi - kupit ću si kad budem mogao baš dobar trkaći bicikl. I jesam, prije 10 godina sam kupio karbonsku trkačicu, vrijednosti polovnog auta. I opet ću ako Bog da’, piše još jedan.
Majka želi blizancima dati ista imena, ali tata se protivi: 'Ne odgajamo jedno dijete, moraju biti drugačiji'